Najave za Eurokazovu tribinu u Knjižnici Bogdana Ogrizovića bile su prilično spektakularne. Jedan od Eurokazovih osnivača i gurua, etablirani redatelj i profesor zagrebačke Akademije dramske umjetnosti Branko Brezovec najavio je da će se vodstvo ove producentske kuće javno spaliti jer nije dobilo sredstva od Zaklade Kultura nova pa im je onemogućeno djelovanje. Samospaljivačku tribinu nazvali su "Eurokaz se konča ili kako Zaklada Kultura nova razumije (novu) kulturu" i na nju pozvali medije i podržavatelje.
I okupio se lijep broj ljudi (očekivao se i Vjeran Zuppa, ali nije došao), s obzirom na to da omikron divlja u Zagrebu. Da bi u jednoj od najpopularnijih knjižnica moglo doći i do paleži, posvjedočila je Eurokazova ekipa kada je pred publiku, koju minutu nakon početka tribine, iznijela prepoznatljiv tanjur za kotlovinu, kantu benzina i šibice. Voditeljica knjižnice Jasna Kovačević na to je otišla po aparat za gašenje požara, zlu ne trebalo. U današnje vrijeme ne može se znati kako će reagirati profesor iscrpljen pandemijskom krizom i ispunjavanjem prijava za javne natječaje. Ipak se sve odvijalo u knjižnici prepunoj knjiga, a knjige su, ne tako davno, bile spaljivane čak i na ovim prostorima.
Podsjetio je ovaj Eurokazov performans na književnika Peru Kvesića, koji je 2009. godine obznanio da će ispred Bookse spaliti svoje knjige. I kada su se okupili novinari, TV kamere i fotoreporteri, ali i zainteresirana javnost koja barem po statistikama ne voli čitati, ali voli gledati zapaljene knjige, od paleži nije bilo ništa. Autor je, naime, u posljednji čas uspio rasprodati više stotina primjeraka novog izdanja knjige "Uvod u Peru K." i tako ih spasio od užasne smrti.
A u čemu je problem Eurokaza i Zaklade Kultura nova? Pojednostavljeno rečeno, u 90.000 kuna, koliko je Eurokaz dobivao od Kulture nove proteklih godina, a što je trošio na plaću svog jedinog zaposlenika zaduženog za produkciju. No prošle godine Zaklada je odbila Eurokazovu prijavu i ta je produkcijska kuća, koja je 2013. godine odustala od svog festivalskog izdanja kako bi kreirala kazališne predstave, ostala bez novca za svog jedinog zaposlenog, koji je ionako imao skromnu plaću od nekih 4100 kuna (što je, uostalom, polovica zagrebačke prosječne plaće).
Branko Brezovec je uz pomoć Gordane Vnuk, ali i izvršnog producenta Eurokaza Marka Milovca, a onda i Nadežde Čačinovič, Bože Kovačevića i Lea Rafolta analizirao kriterije i uvjete natječaja Kulture nove, koju je Gordana Vnuk nazvala paralelnim Ministarstvom kulture za nezavisnu kulturu. Prema Brezovcu, ta zaklada u vrednovanju prijava za novac trenira "demonizam preciznosti". Gordana Vnuk otišla je i malo dalje te zaključila da Zaklada Kultura nova radi protiv umjetnosti te da se pretvorila u socijalni fond jer njezini kriteriji nisu temeljeni na umjetničkoj kvaliteti, nego na uključivosti ciljanih skupina i volontera, razvoju publike...
– Kultura nova promašila je svoj zadatak. U isto vrijeme, u deset godina postojanja narasla je s tri na devet zaposlenika, na čije se plaće godišnje troši 1,5 milijuna kuna. Nisu nam dali službene podatke o plaćama, ali one se kreću u rasponu od 9000 do 15.000 kuna. To je nelogično. Oni su tu zbog nas, a ne mi zbog njih. A oni su se dobro potkožili, i to na račun nezavisne scene, koja je najfragilnija. U Zakladi Kultura nova njeguje se antiintelektualizam, što i ne čudi jer je na čelu njezina Upravnog odbora osoba koja ima srednju školu, a predaje na kazališnoj Akademiji. Eurokaz je 2013. odustao od organizacije festivala i postao produkcijska kuća. Ulaskom u EU zaključili smo da je bolje investirati u nezavisnu scenu nego u Hrvatsku dovoditi sve skuplje strane predstave, koje su počeli dovoditi i drugi. Ali tada smo imali budžet od 1,4 milijuna kuna, a lani je taj iznos pao na oko 300.000 kuna, i to i s novcem Zaklade Kultura nova. A za ovu smo godinu imali velike planove. Koprodukciju s Estonijom, u kojoj bi glumili estonski, hrvatski i makedonski glumci, ali i prvu predstavu Teatra nahero. A sada je sve to upitno – rekla je Gordana Vnuk.
Potom su publici čitani doista nevjerojatni primjeri birokratskog metajezika kojim se u kriterijima za javni natječaj, a onda i u obrazloženju odbijenica, služi Zaklada Kultura nova, a kojim se, prema profesoru Leu Rafoltu, simulira znanstvenost. Brezovca je posebno zasmetalo što nitko iz Zaklade nije pogledao Eurokazovu hvaljenu predstavu "Gilgameš" te da se ocjenjivanje uspješnosti financiranih programa temelji samo na izvještajima o radu i kritičkim osvrtima.
A što o svim navodima misle predstavnici Zaklade Kultura nova, koja godišnje podijeli oko 12 milijuna kuna, a čije članove Upravnog odbora imenuje Vlada, na tribini u Ogrizoviću nismo mogli saznati. Oni su, prema riječima Branka Brezovca, grubo odbili na njoj sudjelovati.
No da nade za Eurokaz ipak ima, potvrdila je Gordana Vnuk, koja kaže da su posljednjih tjedana dobili velik broj pisama podrške. Tu su i neki pozitivni nagovještaji iz Ministarstva kulture i medija, ali i velika očekivanja od nove kulturne politike Grada Zagreba, koju je na tribini simbolično predstavljala Naima Balić. A nju se u medijima znalo predstavljati i kao savjetnicu gradonačelnika Tomislava Tomaševića za kulturu.
