Druga polovica sedamdesetih godina prošlog stoljeća bile su zlatne godine zagrebačkog klasičnog baleta. Sonja Kastl i Nevenka Biđan u travnju 1976. koreografirale su Papandopulov balet “Tri kavalira frajle Melanije” (po istoimenoj Krležinoj priči). Taj je balet bio najočitiji znak koliko je tadašnji Balet imao jak ansambl s čak nekoliko istaknutih muških solista.
Tada je Balet zagrebačkog HNK plesao odreda velike ansambl-predstave, uključujući popularnog “Đavla u selu” i sve bijele balete. Tih je godina Dinko Bogdanić briljirao u “Mačku u čizmama”, prvi muški solist bio je Štefan Furijan, a primabalerina, koja je oduševljavala u svakoj novoj plesnoj roli, Vesna Butorac-Blaće.
Čak i tada “Labuđe jezero” Petra Iljiča Čajkovskog imalo je (među pripadnicima upućene, ali i razmažene publike) kultni status najpoznatije, najcjenjenije i najpopularnije baletne bajke. S Vesnom Butorac (ona je bila i već spomenuta Melanija) u ulozi Odette / Odilije bila je to predstava zbog koje djevojčice počinju odlaziti na satove baleta.
Škola opasna po život
Nakon zlatnog doba slijedilo je dugo razdoblje stagnacije. Balet je izgubio svoje najbolje soliste, koji su se razišli po svijetu, plesači iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza su dolazili i odlazili, a koliko smo ulagali u vlastiti kadar najbolje pokazuje stanje u kojem nam se i danas nalazi baletna škola na Gornjem gradu, u kojoj su podovi opasni po život, a kamoli ne po lomove za vrijeme plesnih vježbi.
Zbog svega toga bilo je pravo zadovoljstvo nakon dugo vremena vidjeti odlično zagrebačko “Labuđe jezero” (premijerno izvedeno 2007. u koreografiji Dereka Deanea) i gledalište koje je doslovno pucalo po šavovima.
Gosti kao motor ansambla
Veliki pokretači tri sjajna baletna dana “Labuđeg jezera” bili su gosti: Nina Poláková, članica baleta Bečke državne opere i Anton Bogov, prvak Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora. Svojim su sjajnim izvedbama doslovno postali motor koji je pokrenuo cijeli ansambl.
Ne treba se stoga čuditi djeci naguranoj oko rupe za orkestar ni njihovim prvim plesnim “pokušajima” za vrijeme stanki, kao ni onima koji su odstajali sva tri sata ovog baleta. Oni su zalog bolje budućnosti.
Sokantno je da se dopusta ovakvoj neznalici kao sto je gore potpisana novinarka da pise za dnevne novine. Ne znam gdje je doticna bila proteklih 30 godina, vjerojatno zamrznuta u vremenu i prostoru, pa ne zna da se kazaliste \"rusilo\"" od publike i izvrstnih predstava svih ovih godina. Bilo bi pozeljno da gospoda posjeti arhivu HNK ako ju zanima to \"mrtvo\" doba u kojem nicega nije bilo, pa da malo istrazi prije nego napise koji novi dezinformativni clanak.