– Tehnologija nas je pregazila. Djeca danas više nemaju bake i djedove jer su stalno pred kompjutorskim ekranima, a bake i djedovi nemaju profile na Facebooku. Posao je nas odraslih da djecu vratimo u zagrljaje. Ova je predstava pokušaj da to i napravimo.
Pločice u kupionici...
Tako govori legendarni Mladen Kušec, književnik, radijski i TV autor i urednik čije su emisije o djeci i za djecu (“Tonkica Palonkica frrr”, “Bijela vrana”, “Patuljci pojma nemaju”) upisane u memoriju generacija. Dovoljno je reći da junakinja koja u špici “Bijele vrane” govori “U životu je važno da ne skidaš pločice sa zida u kupionici” danas ima 48 godina i živi u Zagrebu.
I ja sam bio bijela vrana Mladena Kušeca te još od osme godine čekam priliku da se s njim vratim u dječji svijet
redatelj predstave
A podjednako nezaboravna Tonkica Palonkica uskoro postaje glavna junakinja kazališne predstave kojoj će topao dom pružiti Kazalište Žar ptica. A kako to u životu obično biva, predstavu režira jedna od Kušecovih bijelih vrana. Redatelj Robert Raponja Mladena Kušeca prvi put je sreo u drugom razredu osnovne škole u Puli. Tada je imao osam godina i, kako sam kaže, jedva je dočekao priliku da i radi s njim. Objašnjava nam pri tome da ga je rad na toj predstavi vratio u vlastito djetinjstvo, podsjetio na prvu kazališnu predstavu koju je ikada gledao:
– Bio je to “Postolar i vrag”, a i danas se sjećam detalja iz predstave, ali i svoga oduševljenja. Tada sam vidio čaroliju teatra, zarazio se za sva vremena i odmah nakon predstave razgrnuo zastor, navalio na scenu i začuđenim ljudima jednostavno rekao: “Evo me!” Kako je nastala radijska emisija “Tonkica Palonkica frrr”, svjedoči Mladen Kušec:
– Emisija je nastala u ona zla vremena kada smo svi koji smo na njoj radili bili u nekoj kazni. Zbog toga smo dobili najlošiju radijsku režiju, ali i jedinstvenu priliku da radimo ono što smo htjeli. Ja sam htio raditi za djecu. Tako je nastala emisija s posebnim tipom zafrkancije, poput ove: “Sretne susjed malog s drugog kata i pita ga zašto plače. On mu odgovori da se boji tate. Pa kako to? Rekao je da će od mene napraviti čovjeka.” Ljudi su to odmah zavoljeli, a i dan-danas mi je najveća zadovoljština da mi se obraćaju s Tonkica Palonkica ili Bijela vrana. Taj dugogodišnji rad s djecom održao me je mladim, a od početka sam imao sreću da sam odrastao u velikoj obitelji. Moja je sestra, primjerice, imala klince koje sam ja čuvao kada mi je bilo otprilike petnaest godina, a njima sedam-osam. Dakle i ja sam još bio dijete, a oni mali užasno su mi išli na živce. Ali na njima sam zapravo počeo primjećivati stvari koje su mi promakle u vlastitu djetinjstvu. Tada sam počeo razumijevati odrastanje – govori Mladen Kušec i ističe kako mu je posebno drago da su redatelj Robert Raponja i dramaturginja Marijana Nola Tonkicu prebacili u san:
Kad sam imao petnaest, čuvao sam djecu svoje sestre i uz njih zapravo počeo primjećivati što je to odrastanje
autor predstave
– Dosad je svako dijete u glavi imalo svoju Tonkicu Palonkicu. Poznavali su njezin glas, štosevi su bili dobri, ali svatko je pri tome sam stvorio svoj lik. Sada je na redatelju da stvori teatarsku Tonkicu, a smatram da je sjajno rješenje što je ona sada dio sna. Sada opet svako dijete može sanjati svoj san – ističe Kušec.
Od 7 do 77
Redatelj Robert Raponja ističe da je predstava namijenjena svima od 7 do 77, ali će i ona manja djeca u njoj naći mnogo toga uzbudljivog. Na e-mail adresu kazališta već su stigla mnoga pitanja o predstavi, tako da će kazalište sigurno biti premalo za premijeru koja je zakazana za 22. rujna. Svi, naime, žele odmah vidjeti teatarsku verziju svog omiljenog lika iz djetinjstva, a ravnateljica Žara ptica Marija Sekelez otkriva da predstavu posebno nestrpljivo očekuju oni koji su Tonkicu zavoljeli u svome djetinjstvu te svojoj djeci dali ime po njoj. Redatelj i autor predstave uglas ističu da je za nju najzaslužnija upravo Marija Sekelez:
– Trebalo je hrabrosti da se ta predstava postavi na scenu, a velika prednost Žara ptice jest da ovdje postoji glumica poput Amande Prenkaj koja je sada uza sve svoje vještine savladala i akrobatiku. Ona uz čaroban glas u sebi nosi i posebnu toplinu koja je trebala za tu ulogu. A treba priznati i to da Marija Sekelez ima i sjajan nos da poveže ljude sličnih afiniteta – ističe Robert Raponja.
Uz Amandu Prenkaj u naslovnoj ulozi na sceni su i: Filip Vidović, Justina Vojaković Fingler, Zoran Pribičević i Ante Krstulović, a sama predstava ima i deset originalnih songova iz emisije, koje je za nju modernizirao njihov autor Igor Savin.
– Nitko danas više ne zna slušati djecu – ističe Mladen Kušec i time pobija tezu da su svi klinci iz njegovih emisija bili genijalni.
– Oni su svi bili obična djeca. Samo je trebalo s njima razgovarati nasamo i pustiti ih da govore. Iz njih su izašli svi ti čudesni svjetovi, kaže. Svjetovi koje “hvata” i ova predstava za koju redatelj kaže da ipak ima pomalo sjetan i nostalgičan ton.
>> 'Nećaci su mi tako išli na živce da sam počeo pisati da ih zabavim'
