U utorak u Lisinskom uz Zagrebačku filharmoniju nastupa slavni talijanski bariton Leo Nucci. Koncert je dobrotvoran, prihod je namijenjen akciji Korak u život Rotary cluba Zagreb Kaptol, ali to je i koncert sjećanja na lani preminulog šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije Vjekoslava Šuteja, koji je bio veliki Nuccijev prijatelj. Koncertom dirigira Ivan Repušić, a pjevaju i sopranistica Ivana Lazar i mezzosopranistica Ana Mihanović.
Debi još 1967. godine
A Leo Nucci dobro je poznat zagrebačkoj publici. Nastupao je proteklih godina u Hrvatskome glazbenom zavodu, Lisinskom, u dubrovačkom Kneževu dvoru... nerijetko baš uz Vjekoslava Šuteja. Poznat je kao bariton stare škole, veliki emotivac na sceni kojemu nije teško otpjevati bis čak i usred neke operne predstave.
Karijera mu, uz jedan prekid, traje od daleke 1967. godine, a pjevao je uz najveće svjetske dirigente. No, Nucci je iznimno cijenio dirigentsku gestu maestra Šuteja. Zašto?
– Prvi susret s Điđijem u Houstonu bio je nezaboravan. Imao sam osjećaj da stojim ispred glazbenika koji ima glazbu u krvi i srcu. Izgradio sam ugled u kazalištu La Fenice u Veneciji i imao sam isti osjećaj kao i orkestar kojim je dirigirao. Od toga smo toliko toliko toga radili zajedno. Susreti s drugim dirigentima su kao i susreti s drugim pjevačima – nemogući. Svaki je individualac. Điđi mi jako nedostaje i kao dirigent i kao pravi prijatelj – kaže Nucci.
Nucci je poznat po Verdijevim ulogama, napose po naslovnoj ulozi dvorske lude u “Rigolettu”. Je li mu ta uloga dosadila?
– Do sada sam Rigoletta pjevao gotovo 500 puta u službenim izvedbama. Svaka je izvedba nova, da mi je dosadio, ne bih ga više pjevao – kaže Nucci koji je proglašen i počasnim građaninom Parme, grada čija fanatična publika slovi kao najstroža.
– Jedan od razloga zašto zaista volim pjevati u Parmi, izuzev činjenice da je riječ o Verdijevoj operi, jest to što čak i kada tamo pjevate četrdeset i dvije godine, što je moj slučaj, svaku večer osjećate veliko uzbuđenje. Publika u Parmi nikome ne oprašta. Postoji nebrojeno mnogo anegdota o velikim imenima koja su tamo izviždana. Usuđujem se reći da je publika često u pravu – dodaje Nucci.
Zanima me samo pjevanje
Leo Nucci iza sebe ima mnoštvo ploča. Koju operu još želi snimiti?
– Kada računamo CD-e i DVD-e, postoji više od pedeset mojih snimaka. Snimao sam s najvećim imenima, dirigentima i pjevačima. Sada se snimke rade uživo, i to je dobro, ali što se tiče ostalog, svijet u kojem sam ja počeo svoju karijeru više ne postoji. Zato sam zadovoljan i ovako – kaže Nucci čije su matične operne kuće Scala, opera u Zürichu i Parmi. A razmišlja li možda o opernoj režiji?
– Uvijek sam bio uvjeren da svatko treba dobro raditi svoj posao, a već je toliko teško pjevati da me ništa drugo ne zanima – kaže bariton koji će 2012. imati sedamdeset godina.
