Ljudi su zvijeri, jasna je to slika sa samog početka Euripidove “Medeje” kako je u Slovenskom narodnom gledališču Maribor postavlja redatelj Oliver Frljić. Od tog početnog prizora, kada glumci uzimaju u ruke velike reflektore i obasjavaju svoja lica u nijemim krikovima, redaju se moćne slike u kojima Oliver Frljić svakako potvrđuje svoj status jednog od najjačih redatelja.
Uz pomoć dramaturga Gorana Ignjaca dekonstruira Euripidovo djelo jer njega Medeja zanima kao izdana i prezrena žena, ona koja je u stanju prekršiti najveći ljudski tabu i ubiti vlastitu djecu. Ova Medeja to ne čini zbog božanske, već iz čiste ljudske osvete, iz tragičnog očaja jer odbacio ju je muškarac kojeg je voljela, zbog kojeg je ubila vlastitog brata, izdala oca i domovinu.
U tragediji, koju su Frljić i Injac sveli ne predstavu od samo sat vremena, sve je jasno, Medeja svoj čuveni monolog o tome što je žena u svijetu muškaraca izgovara čak dva puta, svaki put sve uvjerenije i bjesnije. Ta i takva Medeja pjeva “Internacionalu”, odjevena je u hlače od smokinga i čipkastu haljinu koja bi mogla biti i vjenčanica. Oko nje su likovi u crnim svečanim odjelima, vrijeme je ondašnje i sadašnje, univerzalno, posebno dok s Jazonom pleše uz stari božićni šlager...
Od Euripida do danas ljudi ne samo da ništa nisu naučili već su – i bez pomoći bogova – uspjeli stvoriti još okrutniji svijet. I žene su opet u njemu najranjivije. Kada je pokolj završen, kada su voljeni Medejini sinovi mrtvi, velikim najlonom koji zastire scenu teče crvena boja. Medeja u bijeloj čipki, s kišobranom u ruci šeće kroz “krv” koja lije s nebesa...
Sjajan glumački ansambl ostvario je sve redateljeve vizije, predvođeni Natašom Matjašec Rošker u naslovnoj ulozi i Brankom Jordanom kao Jazonom. Gosti iz Slovenije sjajno su zatvorili natjecateljski dio 32. Gavellinih večeri, što je publika nagradila burnim pljeskom, a žiri nagradama.
Kaže Bojana da je Frljić najbolji u "regiji". Samo da se drugarica izjasni o kojoj regiji misli, rječka regija ?,zagrebačka regija ?