Zoran Predin prije točno dvije godine posljednji je put nastupio u Zagrebu i u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Već idući tjedan nastupio je lockdown i svi su koncerti do daljnjeg otkazani. Nakon dvije godine Predin se vraća u Lisinski 3. ožujka, a ima i novi album "Gastarbajter trubadur" na hrvatskom jeziku, dok u slovenskoj verziji album nosi naslov "Takšnih več ne delajo". O povratku na pozornice Predin kaže:
– Mi sad slavimo povratak normalnosti, vraćamo Sunce u naš dan, kako kaže jedna moja pjesma. Da, 6.3.2020. bio je moj koncert sa Zagrebačkom filharmonijom, ni oni od tada nisu svirali. Nadam se da će ovaj koncert 3.3. biti početak normalizacije, povratak na bine, da će se otvoriti koncertne scene i da ćemo ovaj mrak koji nas je "ubio" ove dvije godine, što prije isprocesirati. U tom mraku dogodila se nekakva inventura nas samih i društva kao takvog. Nekako smo se resetirali. Mislim da smo postali svjesni kako je normalnost krhka i ovisi o nevidljivim virusima koji mogu lako promijeniti cijeli svijet. S druge strane našli smo vremena da u to tamno doba obavimo nešto za što prije nismo imali vremena. Pogledali smo sve moguće filmove, pročitali sve moguće knjige, mislim da ćemo biti spremniji ako dođe neki novi virus, da nećemo dopustiti da nas "zatvori" kao ovaj.
Kakva je situacija bila u Sloveniji, ne samo zbog pandemije nego i u društvu?
Mi smo oboljeli i bili zaraženi s dva virusa istovremeno, od bolesti i politike. Krajnja desnica u Sloveniji je preuzela vlast i počela s demontažom pravne države, došli su i miroljubivi protesti, bio sam aktivan u njima. Ovo pretvaranje i izmišljanje povijesti, prodavanja laži za medijsku pažnju, to su sve neke stvari koje je Trump uveo u naše živote. Mislim da će na izborima ove godine te neke snage biti pobijeđene, jer će najmlađa generacija poslije trideset godina apatije doći na izbore i preuzeti stvar u svoje ruke. Jer nepodobno je u vrijeme pandemije ostvarivati političke ciljeve takvim sredstvima i mislim da je to sramota koju će i povijest zapamtiti.
No, nisi mirovao, preklani si mi rekao da si već napisao čitav album. Objavio si dva, slovensku i hrvatsku verziju?
Oba albuma objavljena su na streamingu lani u rujnu. Trebali su i na vinilu izaći tada, ali su zbog korone europske tvornice kasnile s proizvodnjom vinila. Slovenska verzija ploče "Takšnih več ne delajo" već je u trgovinama, a čekamo "Gastarbajtera trubadura", mada smo dva mjeseca prije predali te materijale na hrvatskom za tiskanje. Sad na svim pločama pišu datumi od prošle godine (smijeh). To je dosta čudna situacija, jer smo već ispucali sve singlove koje smo isplanirali, datume promocije, ali nadam se da je tome sad kraj. U Ljubljani smo imali dva prekrasna koncerta u Cankarjevom domu, rasprodali smo večernji, pa smo dodali i popodnevnu matineju. Što je vrlo dobar znak, da je publika nanjušila da će to biti vrhunski koncert. Jedina razlika spram albuma je da su aranžmani malo prilagođeni sjedećoj publici, dodali smo i klavijature, a na koncertu u Lisinskom 3.3. bit će naši gosti i Django Group Damira Kukuruzovića, predstavit ćemo gitarista Juraja Markača, koji je smogao snage stati u Damirove cipele i pokazao se mega talentom iz Zaprešića koji je iznenadio sve.
U zadnje vrijeme izgubili smo i Damira Kukuruzovića, i Akija i Marka Brecelja. Ti si s Akijem još 1985. pjevao duet u pjesmi "Anja" Parnog valjka, jer ste svi snimali albume u studiju kod Smoleca na zagrebačkom Zelengaju?
Znaš koliko mi je teško palo kad je umro Darko Glavan, koji je bezveze poginuo kad ga je pregazio automobil poslije koncerta Santane u Varaždinu. Malo iza njega otišao je Dražen Vrdoljak, pa zatim Boško Petrović. Tek sam se oporavio, a umre mi Arsen i Vlada Divljan. Moje društvo najbližih ljudi, onih nekih dvadesetak srodnih duša se prorijedilo, izgubio sam petoricu-šestoricu. I u Sloveniji je puno njih otišlo, baš sam bio tužan i ljut istovremeno. Za novi album napisao sam stihove "one noći kad mi je nebo uzelo Damira", zove se "Pjesma o novoj zvijezdi". To su neke rupe u mojoj duši koje je teško zakrpati, jer pravi prijatelji ne rastu po granama, nema ih puno i ostaje praznina.
Ima još pjesama o smrti na albumu, u završnoj "To ću biti ja" govoriš o svojoj smrti, čini mi se kao nastavak Bregovićeve "Te noći kad umrem, kad odem kad me ne bude" koju si često izvodio, ali ova nova baš zvuči kao da ju je napisao Leonard Cohen.
To je pjesma kako ću se jednom vratiti svojoj dragoj, makar u snovima. Jer jednostavno je došlo takvo vrijeme, zadnja četvrtina mog života. Ako mi sudbina pokloni još 20 godina, potpisujem odmah, nema problema. Od tih dvadeset godina COVID-19 mi je uzeo deset posto, te dvije zadnje godine ne opraštam lako. U tih dvadeset godina prepustit ćemo borbu za bolje sutra mlađim kolegama, novim generacijama, na njima je da izbore bolju budućnost, a ja sam se posvetio intimnijim temama. Ali sam zadržao tri osnovne stvari, erotiku, crni humor i provokaciju, ono što zanima i moje srodne duše, moju publiku.
Prije dvije godine s filharmonijom pokazao si Predina showmana koji u tebi postoji pored kantautora, hoće li biti razlike na ovome koncertu?
Da, sad više idemo u blues i jazz, to je jedan drugačiji sjaj oko pjesama, malo su promijenjeni aranžmani. Ali otpjevat ću sve pjesme koje su me definirale, dio repertoara ostaje isti, plus nove pjesme i poklon Damiru sa našeg zajedničkog albuma "Zoran pjeva Arsena".
