Ljudima koji su odrastali u 20. stoljeću, kada u ruke uzmu “Šeficu” (Stilus, urednik Branko Matiješević, prijevod Lidija Toman, 129 kuna) prva je misao – “ovo ne smiju vidjeti moja djeca”. No, bez brige, nije riječ o pornografiji ili nečemu sličnom, već o civilizacijskom, a ne samo generacijskom odmaku. Naime, ti (zapravo mi, da se ne lažemo) ljudi prošlosti odgajani su da trebaju učiti, obrazovati se, čitati, svirati neki instrument, učiti jezike... I u tome nije bilo ničega pogrešnog ni lošeg, jer tada si bio netko ako si čitao prave knjige, slušao pravu glazbu. Vremena su se nepovratno promijenila i “Šefica” bi trebala biti udžbenik na temu kako uspjeti u tim novim vremenima.
A nijedan roditelj, naravno, neće djetetu reći da bude neprilagođeno, da ostavi školu sa 16 godina, da poslove mijenja poput donjeg rublja, da živi na ulici kao beskućnik, jede hranu pokupljenu iz kontejnera.
Sve to proživjela je autorica ove knjige Sophia Amoroso. A danas je multimilijunašica, na čelu superuspješne kompanije koja prodaje odjeću putem interneta.
Naravno, zbog tog velikog životnog preokreta, ali i sjajne poslovne ideje, ovo je zanimljiva knjiga. No, nipošto ne treba upasti u zamku i čitati je kao uputu kako postati bogataš jer ovo je više uputa o tome da treba biti svoj, ali i ozbiljno raditi. Autorica, naime, upravo na svojim greškama ljudima objašnjava da nije hrana iz kontejnera nije ukusna, ali da je sjajno otići u trgovinu i kupiti svoj prvi Porsche. Ona to radi bez veličanja glamura ističući da je do trenutka kada je njezina kompanija počela ozbiljno rasti radila doslovno iz garaže, od jutra do sutra. Priznaje i svoju zbunjenost u svijetu ozbiljnih investitora i poslova... Ovo je, naravno, i zabavna knjiga, predložak za uspješnu TV seriju. Stoga, uputa glasi: proučiti i naći neki svoj šefovski put. •
