Bogatu bečku likovnu izložbenu sezonu obogatit će i izložba o velikoj glumici Tilli Durieux koja se 14. listopada otvara u muzeju Leopold. Tilla Durieux, koja je nekoliko godina živjela i u Zagrebu, bila je slavna europska kazališna i filmska zvijezda rođena u Beču 1880. Za života su je smatrali najportretiranijom ženom svoga vremena, jer je bila model umjetnicima kao što su bili Auguste Renoir, Max Slevogt, Lovis Corinth, Franz von Stuck, Charley Toorop, Ernst Barlach, Oskar Kokoschka i Max Oppenheimer, a pozirala je i poznatim fotografkinjama kakve su bile Lotte Jacobi i Friede Riess. Muzej Leopold će tako izložiti rijetko viđenu arhivsku građu iz Berlina i Beča te privatnih zbirki kako bi ispričao priču o njezinu burnom životu. Izložba je prigodno nazvana "Svjedokinja stoljeća i njezine uloge".
Rođena kao Ottilie Helene Angela Godeffroy, promijenila je ime u Tilla Durieux. U Berlinu je debitirala 1903. godine kod Maxa Reinhardta. Nakon što je nastupala u manjim ulogama, slavu je stekla igrajući Salomu Oscara Wildea, nakon čega su joj bila otvorena vrata vodećih europskih kazališta, da bi onda završila i na filmu. Tilla Durieux proslavila se kao glumica na brojnim europskim i američkim pozornicama. Prvih desetljeća 20. stoljeća bila je jedna od najcjenjenijih glumica njemačkoga govornog područja. No, dolaskom nacista na vlast, gluma na njemačkim pozornicama za nju postaje nemoguća, pa emigrira u sigurniju Švicarsku, a onda i na Sušak i Opatiju. U Zagrebu provodi vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi se nakon rata pridružila družini mladih koja je pokazivala sklonost prema avangardi. U toj su družini glavnu riječ imali Radovan Ivšić, glasoviti nadrealist koji je ubrzo napustio Hrvatsku i preselio se u Pariz, i Vlado Habunek. Za neke je njihove neformalne predstave izradila kostime, da bi se potom kostimografijom te izradom lutaka bavila i u prvim sezonama Zagrebačkog kazališta lutaka, sve tamo do 1951. godine. Tako je surađivala i na predstavama "Postolar i vrag" prema djelu Augusta Šenoe ili pak "Veli Jože" prema djelu Vladimira Nazora.
Boravak u Zagrebu, u kojem je bila središnja osobnost brojnih druženja u građanskim salonima, opisala je u drami "Zagreb 1945.", praizvedenoj 1946. godine u Luzernu, a tiskanoj u časopisu Republika. Dramu je objavila i ugledna nakladnička kuća Durieux koju je osnovao Nenad Popović, a ime joj dao upravo po Tilli Durieux. Kada je 1955. godine trajno napustila Zagreb, u Berlinu je nastavila s glumačkom karijerom, gdje je ostvarila i neke od svojih najboljih uloga. I u memoarima "Mojih prvih devedesetih godina" posebnu je pozornost posvetila zagrebačkim godinama. Tu autobiografsku knjigu također je objavio Durieux. Jedan od najvažnijih hrvatskih dramatičara Slobodan Šnajder autor je drame "Draga Tilla". Ta je drama bila i na repertoaru Zagrebačkog kazališta lutaka, a predstava je gostovala u nizu gradova u Njemačkoj. Dok je Slobodan Šnajder bio ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih, na repertoar stavio je i Tillinu dramu "Zagreb 1945.", ali pod nazivom "Tillina kutija", u kojoj su korišteni i drugi tekstovi, bilo Tille Durieux, bilo drugih autora o njoj.
Prvi suprug, umjetnik Eugen Spiro omogućio joj je kontakt s likovnim umjetnicima. I drugi muž, kolekcionar, galerist i izdavač Paul Cassirer imao je dobre kontakte s umjetničkim svijetom, pa je Tilla Durieux postala redovita gošća umjetničkih druženja. Od njemačkog nacionalsocijalizma pobjegla je u Zagreb, gdje je bila pripadnica pokreta otpora. U Zagreb je došla s trećim mužem i sa sobom donijela dio svoje bogate likovne zbirke. Skrasila se kod dalje rođakinje, grofice Zlate Lubienski u Jurjevskoj ulici 27, gdje se i u ratno doba okupljala kulturna elita, među njima i kasnija čuvena bečka sopranistica Sena Jurinac. Zagreb je izabrala i jer je tu službovao njezin djed, a u Zagrebu joj je rođen i otac.
U svojim memoarskim zapisima Tilla je pisala i o tome kako je u dvorištu vile Zlate Lubienski u Jurjevskoj zakapala u bocama imena djece pohvatane u njemačko-ustaškim ofenzivama (najveća je bila na Kozari) kako bi se za budućnost sačuvao barem neki trag o njima. O Tilli Durieux dvije pripovijetke napisala je i Spomenka Štimec i objavila ih u knjizi "Dom u Srednjoj Europi". Kako je u knjizi "Zagrebački motivi" napisao Željko Senečić, Tilla i njezin suprug Katzellen prodali su Van Goghovu sliku "Prijelaz preko tračnica" Erichu Mariji Remarqueu i Tillin portret koje je naslikao Renoir, te tim novcem kupili hotel Cristallo u Opatiji. Treći suprug ubijen joj je u logoru u Njemačkoj, a Tilla se pokušala primiriti u Zagrebu. Tu je s gospođom Lubienski sakupljala novčanu pomoć, lijekove i odjeću za partizane. No, nakon dolaska komunista na vlast, Tilli nije dopušteno da svoju zbirku vrati u Njemačku i dosta je toga od te zbirke nestalo u bespućima povijesti. Nestao je, svjedočio je Senečić, jedan Chagall, nestao je Paul Klee, nestale su Barlachove skulpture i stilski namještaj...
No, nešto je vraćeno nasljednicima u Njemačku, a nešto je postalo fundus Muzeja grada Zagreba u kojem postoji memorijalna soba Tille Durieux koja je u Zagrebu, uz kratke prekide, boravila od 1934. do 1955. godine. Od te bogate zbirke u Muzeju grada Zagreba nalazi se jedan Slevogtov portret Tille Durieux kao Wildeove Salome i jedna Barlachova skulptura s njezinim likom. A Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti posjeduje dio zbirke grofice Zlate Lubienski, koji je u Akademiju došao u dva navrata, prvo otkupom, a onda i donacijom kada je grofica već bila mrtva.
O umjetničkoj zbirci Tille Durieux godinama se i desetljećima pričaju najmaštovitije priče. Ona je još tridesetih godina prošlog stoljeća zbirku pokušala prebaciti u Kaliforniju, ali joj to nije uspjelo. I onda je zbirka bila prepuštena sudbini i slučaju. Iako se danas u Zagrebu nalaze samo djelići te zbirke, priča o Tilli Durieux i dalje škaklja maštu ljudi koji su zaljubljeni u hrvatsku i zagrebačku povijest. U Njemačkoj je, i to u berlinskom Charlottenburgu, gostovala i izložba Muzeja grada Zagreba "U puževoj kućici: Tilla Durieux u Zagrebu" kada je njemačkoj javnosti prvi put predstavljena njezina ostavština umjetničkih djela koja se još nalaze u Zagrebu. Ipak, o Tillinim zagrebačkim godinama i njezinim hrvatskim vezama i suradnjama, u Njemačkoj i Austriji zna se premalo, a Zagreb se svakako premalo brine da stranim gostima, napose onima iz njemačkih govornih krajeva, uvijek i u svakoj prilici ističe da je u ovom gradu dvadesetak godina živjela velika berlinska glumica Tilla Durieux, koju rodni Beč nije zaboravio.
