Djeca pred dvoranom izuvaju cipele. I njihovi roditelji također. Ulaze u mračnu dvoranu, djeca ulaze u šator, roditelji ostaju ispred njega. Svuda na podu su deke jer ovo se gleda (i sluša) ležećki. To je “Moj duh”, najnovija predstava ZKM-a, premijerno izvedena u subotu, nova autorska i redateljska suradnja sa slavnim francuskim redateljem Pascalom Rambertom. Predstava je doista namijenjena najmlađima, od navršene tri do deset godina, i zamišljena je kao dječji put u snove. Oni najmlađi prestrašit će se mraka, ali tu je dvoje mladih glumaca – Anđela Ramljak i Mateo Videk (redatelj ih je odabrao na audiciji) – koji će paleći maleno svjetlo u šatoru riješiti taj problem. Djeci se sviđa u šatoru, odmah se uključe u priču i nema šanse da ostanu ležati. Kada glumci dube na glavi, za njih je to poziv da im se priključe. Nema kod njih suzdržanosti pa će se tako i svađati s glumcima i tvrditi da, kada slika pobjegne, ona ode u MSU (bravo za mamu i tatu!), a u njezinu okviru ostane stanovati paučina...Rambert ovom polusatnom igrom zapravo čini veliku stvar za naše kazalište – odgaja nove generacije gledatelja koje će od malena znati da teatar ne postoji samo za “pričam ti priču”. Hvala mu na tome.
“Moj duh” je put u snove, ali i teatar
Djeci se sviđa u šatoru, odmah se uključe u priču i nema šanse da ostanu ležati. Kada glumci dube na glavi, za njih je to poziv da im se priključe
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.