Apel za spas maloga kvartovskog kazališta KNAP koji su glumci Petra Dugandžić i Goran Grgić u televizijskom prijenosu uživo, pred prepunim Hrvatskim narodnim kazalištem, odaslali za primanja Nagrade hrvatskog glumišta, napokon je počeo odjekivati u domaćoj javnosti.
Mnogi se, sada već i javno, počinju pitati zašto bi ikome uopće palo na pamet gasiti uspješnu malu kazališnu scenu zagrebačke Pešćenice? Zašto eutanazirati kvartovsko kulturno srce koje se po produkcijskim uvjetima možda ne može mjeriti s “pravim” kazališnim kućama, ali je bez obzira na to iznjedrilo jednu od najnagrađivanijih predstava prošle sezone - “Amatere” pokojnog redatelja Petra Večeka?
S obzirom na vrlo solidnu posjećenost (KNAP je jedno od rijetkih kazališta koje će ove godine poslovati u plusu) i niz osvojenih nagrada struke, sasvim je jasno da odluka o gašenju KNAP-a nije rezultat nedostatka volje organizatora ili smanjenog interesa javnosti. Čini se da je problem, ironično, u nedostatku interesa onih koje bi kulturni programi trebali najviše zanimati - činovnika iz Ureda za kulturu grada Zagreba.
Obrisani iz Očevidnika
– Naše muke počele su 2009. godine, kada smo za jedne revizije izbrisani iz Očevidnika kazališta, jer KNAP nije registriran kao zasebna jedinica unutar Kulturnog centra Pešćenica, nego je njegov integralni dio – objašnjava nam ravnatelj KC Pešćenica Tomislav Štriga. Iako se radi tek o formalno-pravnoj začkoljici koja ne bi smjela imati puno utjecaja na rad Kulturnog centra, ona se i te kako odrazila na djelatnost KNAP-a, jer za Hrvatsku državu kazališta koja nisu zavedena u Očevidniku jednostavno ne postoje. To znači da škole u njih ne bi trebale slati svoju djecu, da ne mogu samostalno producirati predstave i općenito - da ne smiju djelovati kao kazalište.
Kada se Štriga obratio Ministarstvu kulture za savjet, rekli su mu da skupština Grada Zagreba, koji je osnivač KC Pešćenica, mora izglasati promjene statuta koje bi omogućile vraćanje KNAP-a u Očevidnik kazališta. Uz preporuku da se tako i učini, Ministarstvo je poslalo dopis Gradskom uredu za kulturu, koji bi pak trebao dati preporuku da Skupština izglasa promjene statuta i izvuče KNAP iz birokratske zavrzlame.
Sličnu situaciju nedavno je imalo i Dječje kazalište Dubrava, koje je djelovalo u sklopu tamošnjega Kulturnog centra (i kao takvo čak organiziralo manifestaciju Noć kazališta!), no nakon nekoliko medijskih napisa njihova je situacija brzo riješena. Iz nekog razloga slično se nije riješila sudbina kazališta KNAP.
– Ured za kulturu odbio nam je dati preporuku, jer tvrde da bi naša kazališna djelatnost previše stajala. Ali mi već imamo svu potrebnu tehniku i sve ljude, koji i tako moraju održavati kazališnu dvoranu zbog drugih programa koji se u njoj odvijaju! Jedino što nemamo su glumci, no njih smo i tako uvijek plaćali iz prihoda od ulaznica, pa ni tu nema problema. Ne razumijem što bi tu uopće moglo dodatno stajati! – očajan je Štriga.
Ne trebaju novo kazalište
Jučer smo po prvi put dobili i pojašnjenje Gradskog ureda za kulturu, koji pak tvrdi da nitko ne namjerava ukinuti KNAP.
– Nikada se nije pričalo o gašenju scene KNAP, već o iznalaženju novih mogućnosti rada Centra za kulturu Peščenica i Kazališta kao zasebne cjeline, ali ne na način osnivanja novoga javnog gradskog kazališta, s obzirom na pitanja opravdanosti osnivanja devetoga javnog gradskog kazališta, jer bi to u ovom trenutku zahtijevalo povećanje sredstava i broja zaposlenih koja bi u skladu sa Zakonom o kazalištima morali osigurati – tvrdi glasnogovornica Tea Akrap.
Ravnatelj Štriga ne može se načuditi takvom odgovoru.
– Pa mi to ni ne tražimo! Kakvo deveto gradsko kazalište, mi samo želimo da nam dozvole da kao KNAP legalno radimo ono što smo i do sada. Naravno da bi sve drugo bilo nepotreban trošak, ali nama u materijalnom smislu ništa osim ovoga što imamo ni ne treba – odlučan je Štriga.
Pa ako zaista od Grada traže samo blagoslov, a ne i dodatne novce, zašto im ga napokon ne dati?
Ja ovo stvarno nemrem svatiti. Imamo najveći teatar na svijetu i u njemu četri i pol miljuna statista, a njima ne daju dozvolu. Kaj got