Na sam dan održavanja znamenitoga Novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije u Zlatnoj dvorani Musikvereina objavljeno je da će sljedećim koncertom 1. siječnja 2024. godine ravnati danas ponajbolji njemački maestro Christian Thielemann. S orkestrom Bečke filharmonije Thielemann, koji je sada na čelu Saske državne kapele u Dresdenu, surađuje već dvadeset i tri godine, a 2019. prvi je put dirigirao Novogodišnjim koncertom, koji je jedna od najvećih atrakcija austrijske prijestolnice i perjanica bečke glazbene ponude.
Čim je objavljeno da će Thielemann za novogodišnjim pultom zamijeniti austrijskog ovogodišnjeg maestra Franza Welser-Mösta, u javnosti su se mogli čuti glasovi koji inzistiraju da Novogodišnjim koncertom 1. siječnja 2025. godine ravna maestra te da je bilo dosta muške dirigentske dominacije. "Hoćemo ženu za pultom Bečke filharmonije na Novogodišnjem koncertu", može se čuti po sve utjecajnijim društvenim mrežama, na kojima traje burna rasprava o rodnoj (ne)ravnopravnosti u svijetu ozbiljne glazbe.
Nekako je u skladu s tim zahtjevima i činjenica da su na ovogodišnjem koncertu uz čuvene Bečke dječake prvi put nastupile i Bečke djevojčice. Taj zbor, za koji su mnogi sada prvi put čuli, postoji od 2014. godine i djeluje kao svojevrsna sekcija Bečkih dječaka, koji će ove godine u svibnju u Musikvereinu proslaviti 525. rođendan (a za koji tjedan nastupiti i u dvorani Lisinski u Zagrebu). Nastup Bečkih djevojčica na Novogodišnjem koncertu je do sada najznačajniji medijski iskorak ovog novog zbora, koji ima dvadeset i pet članica. Zbor Bečkih djevojčica ima i puno manje nastupa od Bečkih dječaka koji, podijeljeni u četiri sastava, godišnje imaju više od tri stotine koncerata, plus redovne mise u kapeli bečkog Hofburga. Treba reći i da su Bečki dječaci zbog korone morali otkazati više od 700 koncerata, pa su sada u svojevrsnoj koncertnoj i medijskoj ofenzivi, čemu je svakako pridonio i nastup na Novogodišnjem koncertu, na kojem su nastupili na poziv austrijskog maestra Welser-Mösta.
A koga bi ljubitelji glazbe, ali i rodne ravnopravnosti, željeli vidjeti za pultom ne tako davno prilično konzervativne Bečke filharmonije, koja tek od 1997. godine prima žene u stalno članstvo (led je probila harfistica Anna Lelkes, rođena u Budimpešti, koja je sada u mirovini), ali ih još uvijek ima puno manje od Njujorške filharmonije ili amsterdamskoga Kraljevskog Concertgebouw orkestra?
Među dirigenticama koje se najčešće spominju je Australka hrvatskih korijena (po majci) Simone Young, koja ove godine ima ugovorene nastupe u bečkoj Državnoj operi, njujorškom Metropolitanu, ali i s orkestrom Berlinske filharmonije, što je uvrštava u svjetsku dirigentsku elitu. Simone Young bila je i direktorica opere u Hamburgu i Bergenske filharmonije, ali ona je i prva žena u povijesti koja je dirigirala Bečkom filharmonijom i to 2005. godine. To znači da sada ima već i dulji kontakt s tim orkestrom (koji svira i u bečkoj Državnoj operi, u kojoj Simone Young nastupa još od 1993. godine), a taj je kontakt bitan u dobivanju novogodišnjega dirigentskog angažmana jer o njemu odlučuju članovi orkestra. I u pravilu se odlučuju za dirigente s kojima je orkestar ostvario dugogodišnju, duboku i intenzivnu suradnju.
Osim Simone Young često se spominje i francuska dirigentica Ariane Matiakh, rođena 1980. godine i školovana u Beču, koja je 2021. dirigirala i Zagrebačkom filharmonijom u Tvornici, u sklopu Muzičkog biennalea, a dirigirala je i operom "La Boheme" u londonskom Covent Gardenu. Ima i niz nastupa u opernim kućama Hamburga, Osla, Stockholma, Graza, Strasbourga, Hallea, Beča, Amsterdama...
Tu je i mlada dirigentica (trideset i šest joj je godina) iz Litve Mirga Gražinyte-Tyla, koja je šef dirigent prestižnoga Simfonijskog orkestra grada Birminghama (na tom je mjestu naslijedila Andrisa Nelsonsa), s kojim ima brojne nastupe i u Engleskoj i u inozemstvu, a dirigira i u opernim kućama ranga Bavarske državne opere, ali i vodećim europskim i američkim orkestrima poput Filharmonije Los Angelesa ili Francuskog nacionalnog orkestra. Ima i ekskluzivan ugovor s tvrtkom Deutsche Grammophon.
Među najspominjanijim je imenima i američka dirigentica Marin Alsop, koja je bila na čelu Bostonskoga simfonijskog orkestra, a od 2019. godine je – kao prva žena – na čelu Simfonijskog orkestra Bečkog radija, s kojim često nastupa u dvije najvažnije bečke dvorane, Musikvereinu i Konzerthausu. Marin Alsop, koja je imala jako puno višegodišnjih dirigentskih angažmana diljem svijeta, redovito surađuje i s Londonskom filharmonijom, orkestrom milanske Scale i Kraljevskim Concertgebouw orkestrom.
Treba spomenuti i meksičku dirigenticu Alondru de la Parru, koja je prošle godine postala počasni gost dirigent Milanskog simfonijskog orkestra, a surađuje i s Londonskom filharmonijom i orkestrom Akademije Santa Cecilia iz Rima. Stalna je gošća londonskog Covent Gardena, a s Minhenskim simfoničarima u ovoj godini dirigira ciklusom Brahmsovih djela.
Iz Kine dolazi Xian Zhang, koja je lani postala šef dirigent Simfonijskog orkestra u New Jerseyu, a počasna je dirigentica Simfonijskog orkestra Melbournea i Milanskog simfonijskog orkestra Giuseppe Verdi. Iskusna američka dirigentica JoAnn Faletta vodila je nekoliko američkih orkestara i praizvela više od 150 djela američkih skladatelja. Prošle je godine imala i prvi nastup s Bostonskim simfonijskim orkestrom u Tanglewoodu, a ima nevjerojatno bogatu diskografiju te je više puta dobila nagradu Grammy.
Tu je i kanadska dirigentica, ali i sopranistica Barbara Hannigan, koja se specijalizirala za suvremenu glazbu pa je praizvela osamdeset i pet djela. Dirigirala je i Minhenskom filharmonijom, a kao sopranistica nastupala je i u londonskom Covent Gardenu. Zanimljiva je i francuska dirigentica Laurence Equilbey, koja je osnovala orkestar Insula, a dirigirala je brojnim europskim orkestrima i nastupala u hvaljenim opernim kućama. Valja spomenuti i vodeću britansku dirigenticu Alice Farnham, ali i finsku dirigenticu Susanne Malkki, koja je već sedam godina na čelu Helsinške filharmonije, a dirigirala je i u bečkoj Državnoj operi.
Očito, dirigentica koje bi mogle stati za pult bečkog Musikvereina na Novu godinu ima. Sada se još "samo" u to moraju uvjeriti članovi Bečke filharmonije.
