Prvi put sam gledao vibrafonista Šimuna Matišića uživo kad je prije nekoliko godina nastupio u zagrebačkom klubu Boogie na večeri posvećenoj Bošku Petroviću. Želimir Babogredac, Tomo Ricov i ja sjedili smo za stolom pred pozornicom i uživali u nastupu kojim je Matišić frapantno oživio duh Boška u klubu koji je čak i ambijentom podsjećao na nekadašnje provode u odavno zatvorenom B.P.-ju u Teslinoj. Šimun Matišić tada je imao prvi samostalni album “Invocation”, a prije toga surađivao je s Matijom Dedićem na albumu “Fortune Smiles”.
Tri godine poslije, krajem 2021., veza s Boškom Petrovićem diskografski se opredmetila albumom “Tribute to B.P.” (Croatia Records) Šimun Matišić Quinteta, na kojemu Matišićeva lirska tema “In Grožnjan, After All These Years” evokativno svjedoči danima provedenim kod Boška u školi u Grožnjanu. I Boško Petrović i Gary Burton smatrali su Šimuna Matišića svojevrsnim nasljednikom, talentiranim glazbenikom koji bi slavu vibrafona nakon njih trebao ponijeti dalje. Ako su tako smatrali veliki Boško i Burton, teško da ima većih preporuka za preslušavanje albuma snimljenog uživo, a kako bi drugačije?, u samo jednom danu sessiona u tonskom studiju Croatia Recordsa u produkciji Gorana Martinca i Matišića, koji potpisuje i sve aranžmane sedam skladbi.
Među njima su neke od najvažnijih povijesnih Petrovićevih tema, poput “Green Lobster Dream”, “With Pain I Was Born” ili “Django”, koje uz Šimuna Matišića izvode Matija Dedić na klaviru, trubač Davor Križić, kontrabasist Zvonimir Šestak i bubnjar Kruno Levačić. Na luksuzno opremljenom dvostrukom izdanju kakvo i dolikuje ovakvom pothvatu, dobivate i Blu-ray disk koji vas i vizualno vodi na to snimanje u trajanju od 53 minute, sa sedam kamera u režiji Marka Zeljkovića, pa možete kod kuće iz udobnosti vlastite fotelje pred televizorom nekoliko puta zaredom rekreirati session na kojem se čuje puno toga.
Na ovitku dvostrukog CD/Blu-raya pridružen je i nadahnut esej Šimuna Matišića koji opisuje vrijeme provedeno s Boškom i njegovo mentoriranje, kod kojega je došao kao 12-godišnjak, da bi poslije “završio” s palicama Milta Jacksona i posljednjim Boškovim vibrafonom na kojemu danas svira. Više nego zasluženo.
