Rolling Stonesi prema svojoj glazbi nikad nisu bili “znanstveno” raspoloženi kao Bob Dylan ili Beatlesi, čiji su box setovi starih materijala donosili ozbiljne vijesti u široko poznatu sliku o određenim povijesnim razdobljima. Već su box set reizdanja za albume “Sticky Fingers”, “Exile On Main St.” i nešto manje u slučaju “Some Girls”, nagovijestila da se Jagger i društvo vode jednostavnijim postupkom, bez želje za mijenjanjem perspektive o klasičnim albumima sedamdesetih. Za razliku od Dylana, čije svako izdanje iz “The Bootleg Series” edicije donosi prave potrese u općepoznatu povijesnu sliku i proširuje obzore publici, kritičarima i javnosti, Stonesi su reizdanjima, kao i Led Zeppelin, redovito zadržavali jednostavniju, komercijalnu vizuru u kojoj nisu pretjerano propitkivali poznate činjenice.
Nije da nisu mogli, iako je opseg njihova neobjavljenog materijala ili žanrovsko iskakanje iz tračnica mnogo uže od Dylanova. No, koncepcijski govoreći, moglo se pronaći dovoljno toga za zanimljivija reizdanja. Upravo objavljeni box set “Goats Head Soup” (Universal Croatia), najnovija je revalorizacija albuma iz 1973. i može se nabaviti u nekoliko oblika. Od dvostrukog diska do super deluxe box seta s tri CD-a, Blu-ray diskom sa 7.1 miksom albuma za kućno kino i velikom knjigom, kojoj su pridodane i četiri replike postera s turneje 1973., s koje potječe i koncert iz Bruxellesa održan te godine, jedno od najboljih koncertnih izdanja Stonesa uopće.
Iako na prvi pogled ne donosi pretjerane novosti, ipak ih ima. Naime, prvi su put Rolling Stonesi dopustili remiksiranje nekog svog starog albuma, a taj posao s “Goats Head Soup” obavio je Giles Martin, sin Georgea Martina koji je posljednjih godina remiksirao klasične albume Beatlesa “Sgt. Pepper”, “Bijeli album” i “Abbey Road”. Ako su mogli Beatlesi, zašto ne bismo i mi, vjerojatno je bila pomisao na tragu davnog reciprociteta i natjecanja Beatlesa i Stonesa.
Iako nekome može izgledati kao revizijsko svetogrđe raditi novi remiks nekog klasičnog albuma, rezultat često može biti zanimljiv i istaknuti detalje koji prije nisu bili tako jasni. “Goats Head Soup” u Giles Martinovoj preradi prošao je odlično, radi se o prilično klasičnom, neekscesnom tonskom miksu koji zadržava strukturu tipične svirke Stonesa i na nekoliko mjesta, poput sitno produženih završetaka pjesama, ističe vokale ili instrumentalne ukrase i dinamiku koji prije nisu bili jasni i koji su nanovo “izvučeni” s višekanalnih vrpci.
Uzevši u obzir novu tehnologiju, album zvuči malo moćnije, “šire”, s više basova, ali je pritom nestala prozračnost originalnog miksa sa starih vinila iz sedamdesetih koji, dakako, možete ponovno kupiti ako vas zanima. No, vjerojatnije je da ga već imate ako ste se odlučili za ovaj box set, čiji drugi disk donosi 12 rariteta i po tome je uz “Some Girls” box set najizdašnije reizdanje Stonesa.
Uz naširoko reklamirane pjesme “Scarlet” s Jimmyjem Pageom – koja i ne spada ovamo jer je snimljena tek krajem 1974., a zadnja dva “pop-remiksa” na disku su besmislena – Mick Jagger nanovo je snimio i vokal za pjesmu “All the Rage”, simpatičan, ne pretjerano bitan ostatak sa snimanja 1973. koji je na piratskim izdanjima godinama kolao pod nazivom “You Should Have Seen Her Ass”. Jedina važna pjesma koju Stonesi 1973. nisu objavili, a mogli su, jest “Criss Cross Man”, ovdje objavljena u originalnom izdanju kako je i snimljena 1973.
Od drukčijih verzija poznatih pjesama tu je sjajan demo “100 Years Ago”, samo s Jaggerovim vokalom i klavirom Nickyja Hopkinsa, a i sam album možda je ponajbolje Jaggerovo pjevačko izdanje. Zanimljive su i instrumentalne verzije “Heartbreaker” (sporija) i “Dancing With Mr. D” (još zlokobnija), te nekoliko pjesama s albuma u alternativnom miksu Glyna Jonesa iz 1973., tonskog snimatelja koji je sa Stonesima, The Who i Zeppelinima radio godinama i dao najbolje rezultate. No, u poznatom nezainteresiranom maniru, Stonesi se nisu udostojali objaviti potpuno završenu baladu “Fast Talking” ili barem tadašnje verzije pjesama “Waiting On A Friend” i “Tops” koje su snimili upravo za “Goats Head Soup”, a tek kasnije doradili i objavili na albumu “Tattoo You” 1981., čime bi box set dobio na potpunosti i zanimljivosti.
Slično kompromisno rješenje je i koncert iz Bruxellesa, koji su objavili 2011. pa ga poklonici već imaju. No, u ovom slučaju zaista se radi o jednom od najboljih koncerata Stonesa, koji na dva diska demonstrira sav sjaj i moć koji su posjedovali na europskoj turneji 1973. Valja napomenuti da je snimka s piratskih izdanja koja je kolala do 2011. bila s popodnevnog nastupa – da, tada su Stonesi svirali dvaput na dan – dok je ova službeno objavljena s kasnijeg večernjeg koncerta, pa se razlikuje od onoga što ste možda čuli ranije.
Kako god bilo, i jedan i drugi nastup svjedoče o Stonesima u vrhunskoj formi, raskalašenim rock-zvijezdama koje su drukčijim albumom stilski promijenili tijek s prethodna četiri remek-djela i napokon ušli u glam-rock sedamdesete. I u tridesete godine života, sa sanjivim baladama, ponekim patetičnim detaljima, pomalo nesigurni u “starost” i ono što je pred njima.
No, već na turneji krajem 1973. kao da su se probudili iz sna, a nakon 47 godina i “Goats Head Soup” pokazuje se žilavijim i boljim nego što se tada činilo. Prije svega jer se pozicija rocka tada određivala prema tadašnjoj kratkoj povijesti, dok je današnja ukupna slika ipak sveobuhvatnija.
Albumi
Kompilacija “Split Blues Festival – In Memoriam Jadran Zlodre Gobbo – The Best of 2011 – 2019” donosi četrnaest blues-pjesama s dosadašnjih izdanja Split Blues Festivala. Otkad je krenuo 2011., SBF je iza sebe ostavio dvanaest snimljenih albuma i isto toliko televizijskih koncerata, a uz domaće blues-izvođače svake godine u goste dovodi i probrane europske i svjetske bluzmene. Uz CD s najboljim izvedbama dosadašnjih izdanja festivala dolazi i DVD s filmom Matka Petrića “Earl Jones je bija u pravu”. Film je posvećen ponajprije splitskoj blues-sceni, grupi “Otprilike ovako”, koja je s radom počela 1974. godine, te njihovom prerano umrlom pjevaču, tekstopiscu i jednom od osnivača grupe Jadranu Zlodri Gobbu.
U spomen na poklonika glazbe, radijskog urednika i osnivača Aquarius Recordsa Alena Balena, objavljen je vinilni box set “Alenovo” u ograničenoj nakladi od 70 primjeraka, od kojih je svaki posebno numeriran. U box setu se nalazi osam vinila domaće glazbe iz portfelja Aquarius Recordsa, a posljednji vinil, također imena “Alenovo”, donosi glazbu bendova poput Nipplepeople, Yammat, Das Wegas i drugih na čiji je glazbeni put Alen Balen imao izravan utjecaj. Na vinilima se pojavljuju i snimke drugih postava s kojima je Balen surađivao, Detour, Mayales, Jinx, Bastardz i Songkillers, potvrđujući njegovu sklonost klupskoj glazbi i suvremenim zvukovima koja se jasno čuje već na prvim izdanjima diskografske kuće Aquarius.
Koncerti
U subotu 19. rujna na terasi Močvare održat će se ekskluzivan koncert zagrebačke dark rock grupe Phantasmagoria, u sklopu Dark Side programa kojeg već više od dva desetljeća vodi Tomi Phantasma. Uz koncert održat će se i zabava zagrijavanja za koncert britanske goth rock postave The Mission, koja će 23. ožujka 2021. nastupiti u Zagrebu, a na čijem će koncertu Phantasmagoria nastupiti kao predgrupa. Uz projekciju koncerta grupe The Mission i videospotova na velikom platnu, dva će sretna dobitnika osvojiti besplatne ulaznice za koncert The Mission 23. ožujka. Za sudjelovanje u nagradnoj igri potrebno je uzeti kupon za nagradnu igru prilikom kupnje pića na šanku. Izvlačenje nagrada održat će se nakon koncerta Phantasmagorie, nakon čega će uslijediti gothic chill out slušaonica i gledaonica videa po izboru Tomi Phantasme & Robija. Uobičajeno plesanje zbog epidemioloških mjera nije moguće, pa će, prema najavama organizatora, svi okupljeni u Močvari te večeri biti “kul darkeri”, stajati i slušati mjuzu uz cupkanje na mjestu. Zbog malog kapaciteta u epidemiološkim mjerama zahtjeve za akreditacije u Močvari se ne primaju još od svibnja i prvog nastupa nakon “zaključavanja”, Chrisa Eckmana iz The Walkaboutsa.
