Stigao nam je i novi nastavak uzbudljive sage o disleksičnom detektivu Willu Trentu i njegovoj djevojci Sari Linton, briljantnoj liječnici, koja pomaže policiji Atlante riješiti najteže zločine. Nastavak je to koji čitatelja doslovno “izuje iz cipela”. No na početku ove priče važno je reći da je Karin Slaughter roman “Posljednja udovica” (Znanje, urednica Danijela Živković Rumbak, prijevod Miloš Đurđević, 119 kuna) objavila 2019. godine. Zašto je vremenske odrednica toliko važna? Zato što je u njemu opisala napad američkih “domoljuba” na Capitol Hill, ali Capitol Hill Geogrie, a ne onaj u Washingtonu, gdje se taj napad u siječnju 2021., pred TV kamerama i (zgroženim) očima cijelog svijeta doista i dogodio.
Autorica ovdje kroz uzbudljivi triler zapravo tematizira tzv. domaće teroriste, Amerikance koji se “prodaju” ne samo za jedine već i najveće domoljube, ljude koji žele SAD vratiti na “tvorničke postavke”, ravno u novi građanski rat. Njihov je ideal života u 21. stoljeću početak SAD-a, ono što su u Ustav upisali osnivači, ali pritom je riječ o posve neobrazovanim ljudima koji ne samo da ne znaju što u Ustavu piše nego ih to zanima tek kao parola s kojom će manipulirati drugima. U ovom romanu jasno je napisano kakve su posljedice takvih misli i djela. A one su razarajuće, počevši od bombi koje će eksplodirati u kompleksu sveučilišta i sveučilišne bolnice, sve do najuže obitelji tih istih ljudi.
Stoga je “Posljednja udovica” mnogo više od krimića, mnogo dublje od uzbudljive priče o novom slučaju neprilagođenog detektiva. Treba je pročitati, jer sličan smo razvoj događaja, čak i glavne junake tih događaja, već vidjeli. Tako ovaj roman postaje jedan u nizu dokaza na temu koliko je naš svijet postao krhko i izloženo mjesto, i to doslovno za sve: od malenih djevojčica koje vole svoje očeve zvijeri do vrhunskih znanstvenica koje neće biti u stanju sačuvati zdrav razum u takvom okruženju u kojem uvijek prvo stradavaju najranjiviji – žene i djeca.
