Domaća scena jazza i improvizirane instrumentalne glazba i ove godine bila je jedno od mjesta za otkrivanje drugačijih kombinacija zvuka, kreativnosti i „ljudskih resursa“. Na maloj sceni svi se poznaju, a međusobna povezanost glazbenika bila je poput svijesti „zajedno smo jači“, zbog čega smo dobili albume, projekte i koncerte koji su kreativnošću bili suprotni zanemarivoj prisutnosti takve glazbe u medijima. Opet se potvrdila stara strategija da su dva jazz glazbenika dovoljna da se naprave barem tri sviračke postave i međusobnom razmjenom iskustava otići korak dalje. Uspjeli su važeće principe suvremene svjetske scene prebaciti na domaći teren i iz godine u godinu stvarati uzbudljivu glazbu u domaćim uvjetima koji nisu nimalo svjetski.
1. Mangroove i Jazz orkestar HRT-a – Nešto veće od nas (Aquarius Records)
Novi aranžmani za bend i orkestar prirodno su omogućili prednosti koje takve stilizacije nude kroz bigbendovske suradnje i druženje s acid-jazzom, swingom, psihodelijom i drugim međužanrovima. Naravno, tu je i sjajna Željka Veverec koja jednostavno briljira na vokalima. Pribrojimo li tome poznate pjesme Mangroovea i otvorenost njihova pop-zvuka ovakvim suradnjama, kao i činjenicu da je Toni Starešinić s Chui već odradio sličan mandat s Jazz orkestrom, jasno je da je suradnja s big bandom morala završiti odlično.
2. She Ka Ra – She Ka Ra (Intek Music)
Valerija Nikolovska na vokalima i klavijaturist Viktor Lipić vinilom „She Ka Ra“ ponudili su najavanturističkiju domaću glazbu godine. Nešto poput „šikare“, tj. neobrađenog područja, sa samo dvije dugometražne skladbe, „uređeni“ je dio puno duljeg sessiona koji spontanošću iskače iz svega što se moglo čuti ove godine.
3. Tamara Obrovac Quartet – Nuvola (Cantus)
Impresivno visoku albumsku razinu „Nuvola“ nastavlja sa sedam introspektivnih pjesama, od kojih su većina višeminutna komorna istraživanja s filigranskim vokalnim dionicama kojima Obrovac istražuje mogućnosti glasa. Kao i sugestivnost kojom se unutarnja stanja mogu predočiti pjevanjem na istarskom dijalektu.
4. Roj osa – Azbestni krovovi (Kopaton Records)
Najuvjerljiviji predstavnici improvizirane glazbe kod nas, Alen i Nenad Sinklauz (bas-gitara i gitara) s bubnjarem Marcom Quarantottom na albumu „Azbestni krovovi“ postave Roj osa uspjeli su improviziranu svirku po kojoj su poznati, postaviti u „granice“ albuma. Naslovnicu je oslikao Danijel Žeželj s kojim stalno surađuju u live performansima.
5. Matija Dedić – Family & Friends (Croatia Records)
CD i Blu-ray „Family & Friends“ snimka je izvrsnog koncerta Matije Dedića, prijatelja i familije održanog prošlog ožujka u dvorani ZKM-u. Povod je bilo 25. godina rada jazz trija Matije Dedića, 50. godina njegova života i 100. godina od rođenja skladateljice Dore Pejačević čiju je glazbu Dedić interpretirao u više navrata
6. Peso Neto – Peso Neto (Menart)
Jazz formacija Peso Neto dobar je primjer „pregrupiranja“ muzičara koje poznajete iz drugih postava. Gitare Pavla Miljenovića, analogni sintesajzeri i električni klavir Hrvoja Gallera sudaraju se s bubnjarskim dionicama Edija Grubišića i tvore tapiserije zvuka, nadahnute solo dionice i svirku kojom su otvorili zanimljivo novo područje rada.
7. Aftershock – Quasi Mondo (Croatia Records)
O drugom albumu postave Aftershock „Quasi Mondo“ tek će se pričati, jer je stigao doslovno na samom kraju godine. Gitaristu Nebojši Buhinu i basistu Mariju Rašiću u goste su stigli Berislav Blažević na klavijaturama i bubnjar Matko Gaće, a devet instrumentalnih tema poveznica su između jazz-rocka, ambijentalne glazbe i elektronike.
8. Gojko Tomljanović – Point of View (Aquarius Records)
Solo album „Point of View“ prvi je iskorak u samostalni projekt Gojka Tomljanovića koji je s Josipom Lisac, The Bastardzima i Massimom ostavio daleko dublji trag od „čistog“ klavijaturističkog rada. A on je izvrstan i u 11 tema na albumu “Point of View” daje prostora jazz, funk i soul stilizacijama.
9. Bruno Mičetić – Sonosfera (samostalno izdanje)
Sam sa sobom i gitarama Mičetić se zatvorio u tonski studio i snimio sedam skladbi. Akustični pasaži s bogatim zavjesama zvuka svjedoče o vrhunskom gitaristu koji sve detalje instrumenta ima u malom prstu. Kad se uključi i „elektrika“, tj. električna gitara, dobivate amalgam pirotehnike, ali s mjerom i ukusom.
10. Zmaj Orko Star – Escape (Dancing Bear)
Nisu zadnji, nego su Zmaj Orko Star album objavili na samom kraju prošle godine, zbog čega nije stigao ući na prošlogodišnji popis. Potvrdili su sve i koncertnim nastupima, a album „Escape“ pravi je retro povratak prog-rocku sedamdesetih koji u deset evokativnih tema nudi baražnu vatru vrhunske svirke i sviračke interakcije koja ne poznaje granice.
