U ne tako davnoj prošlosti Zagrebom se širio animozitet prema
Hercegovcima. Zbog nekoliko tada eksponiranih pojedinaca Hercegovci su
smatrani primitivcima, kradljivcima, prevarantima, sposobnima tek da se
ušuljaju u političke i sumnjive gospodarske vode. Teško je kazati tko
je tada bio omraženiji jesu li to bili bivši saborski zastupnici
Ivić Pašalić i Ljubo Ćesić Rojs ili pak tajkuni poput Miroslava Kutle.
Uglavnom, kako je animozitet rastao, Hercegovci su postajali sve tiši,
lagano su iščeznuli iz politike, a ni u gospodarstvu se više nisu
eksponirali kao nekada. Očito, tada su se počeli držati one
židovske budi uspješan i anoniman.
Zagreb sve tolerantniji
No, i taj se animozitet s vremenom utišao. Milan Bandić lani je glatko
postao gradonačelnikom Zagreba. Nije imao nimalo ozbiljniju
konkurenciju. No, još je zanimljivija činjenica da nekoliko Hercegovaca
u Zagrebu vodi vrlo važne kulturne institucije i da uglavnom ne
osjećaju animozitet grada u kojemu žive i rade. Već godinama Nikola
Ćubela uspješno vodi Zagrebačko kazalište lutaka, baš kao i Niko
Pavlović Zagrebačko gradsko kazalište Komedija ili pak Matko Raguž prvo
hrvatsko privatno kazalište Teatar Exit. Prije nešto više od
mjesec dana ravnateljem Zagrebačke filharmonije postao je još jedan
Hercegovac, Mostarac Miljenko Puljić. A samo nekoliko dana kasnije
njegov sugrađanin, i prema podrijetlu i prema mjestu življenja, Dragan
Despot imenovan je ravnateljem Drame HNK. Je li Zagreb uistinu postao
metropola koja više ne obraća pozornost na podrijetlo pojedinaca?
Despot ističe kako nikada na svojoj koži nije osjetio animozitet prema
Hercegovcima, barem kad je u pitanju podjela glumačkog posla.
Taj animozitet nisam primijetio, ali ga možda nisam ni htio
primijetiti. Nikad se nisam smatrao ugroženim s te strane. No, osjećao
sam da postoji animozitet prema Hercegovcima, ali ga nisam osjetio na
svojoj koži. I danas mi je to čudno iako tu pojavu mogu objasniti, ali
to je onda duga priča kaže Despot.
Unatoč pozitivnom primjeru Despota, Pavlovića i Raguža, i danas se
provuče pokoji primjer animoziteta, čak i prema tihim Hercegovcima,
poput onoga prema ravnatelju Zagrebačke filharmonije Miljenku Puljiću.
Kad je nedavno imenovan na tu funkciju, na vidjelo su ponovno izašle
stare predrasude, a Puljić ih je obznanio na sastanku Hrvatskog društva
skladatelja.
Otvoren Puljićev istup
Rekao sam, nemojte me suditi prema podrijetlu, nego prema onome
što ću učiniti. Zašto sam to kazao? Zato što je bilo negativnih
reakcija, i to ne samo prema meni nego i prema drugim ljudima koji nisu
rođeni u Zagrebu, a obnašaju dužnosti važne za ovaj grad. Stoga sam
morao tako istupiti, i to na sastanku Hrvatskog društva skladatelja.
Jer, oni su od mene tražili ostavku i obrazlagali to zahtjevima struke.
No, među inima provukla im se i rečenica: "Što će nama uopće ovi
došljaci?". To doista ne treba komentirati jer grad Zagreb, koji je
mene prihvatio prije više od 20 godina, nema stav takvih pojedinaca.
Mislim da su se građani Zagreba ogradili od takvih izjava koje nemaju
nikakve veze s ovim gradom ističe Puljić.
Dragan Despot, čije je imenovanje prošlo bez ikakvih trzavica, staje na
Puljićevu stranu i ističe kako je sasvim logično da ravnatelj
Filharmonije bude iz Mostara.
Mostar je grad iz kojega su niknuli brojni glazbeni talenti. I
stoga Miljenko Puljić nije nikakav endem, već je logičan slijed.
Štoviše, smatram da je to njegova prednost i da ni on ni njegovi kolege
ne trebaju to smatrati otegotnom okolnošću kaže Despot.
Brojni Hercegovci s uspjehom vode kulturne institucije u Zagrebu i ne osjećaju nekadašnji animozitet
