Stela jest zvijezda. Velika glumačka zvijezda bivše Jugoslavije koju gledatelj sreće u hotelskoj sobi u Sarajevu, gradu u koji je došla primiti nagradu za životno djelo. To je u dvije rečenice prepričana drama Dine Pešuta, djelo nagrađeno Nagradom Marin Držić. Naravno, to je tek početak priče: pozornica postavljena za apokaliptičan pad dviju obitelji, ali i apokalipsu svijeta, u kojoj ne znamo tko će se uspjeti dokopati (druge) Arke.
Žrtve kreativnosti i talenta
Konstruirajući priču o glumici, Dino Pešut piše o svijetu koji očito dobro poznaje; svijetu kreativnosti i (bogomdanog) talenta u kojem nema mjesta za druge ljude. Žrtve su glumičina djeca, partner, slučajni prolaznici kroz njen život. Za simbol tih prolaznika Pešut je odabrao lik novinarke, one iz ženskog časopisa punog recepata za savršen život, žene na rubu sloma živaca, koja je već zakoračila na put samoubojstva, žene čija je obitelj također krajnje disfunkcionalna. Tako ova drama postaje priča o samoći u suvremenom svijetu, samoći koju ni jedan odnos (majčinstvo, bratstvo, ljubavništvo...), ni jedna nagrada (ni životna, a ni Zlatni medvjed), ni jedna profesija (politika, novinarstvo, policija) ne može pobijediti.
Selma Spahić, redateljica drame, na scenu donosi stiliziranu, moćnu viziju Pešutova svijeta, a dugogodišnji suradnici ovdje su pomoć imali i u dramaturginju Bojani Vidosavljević. Tom smo trojcu zahvalni i za ironijski odmak priče, cvijećem poslanu poruku žutom kazalištu (tek nekoliko koraka dolje niz Frankopansku) da i domaći autori pišu o glumicama. Autorsku sliku predstave sjajno nadopunjuju glazba braće Sinkauz i scenografija Igora Pauškog koji hotelsku sobu i hotelski hodnik vješto pretvara u poplavu biblijskih razmjera u kojoj anđeli nose krila od rogovlja, dok Arka čeka svoje nove putnike.
Pisano za Jelenu Miholjević
Ipak, cijeli autorski dio predstave ostaje u sjeni velikih glumačkih izvedbi te je istinska sreća da je ovo Pešutovo djelo praizvedeno baš u Dramskom kazalištu Gavella jer “Stela, poplava” kao da je pisana za prvakinju tog kazališta Jelenu Miholjević. Spoj njezina nevjerojatnog talenta, ali i igre u kojoj nema inhibicija i nema kočnica glavna je preporuka za “Stelu, poplavu” jer tu dramu i tu ulogu jednostavno treba vidjeti.
Uz bok velike glumice u ulozi glumice stoje njena “djeca”: suptilni Filip Križan kao nadobudni redatelj koji se izgubio nakon Zlatnog medvjeda u dvadeset i drugoj godini te u sebe zagledana Tena Nemet Brankov kao diplomatkinja koja će spas potražiti u Azerbajdžanu.
Odlična Ksenija Pajić je novinarka (kakva ne želim postati), dok je premijerna publika u Gavelli najviše smijeha (unatoč mračnoj temi u prvom dijelu ovo je i vrlo zabavna predstava) imala za Darka Stazića u ulozi bivšeg ravnatelja Gavelle. Odličnu glumačku ekipu upotpunjuju Sven Šestak, Marko Petrić i Igor Kovač.
