spoj

New Order - zvuk za evoluciju rocka

New-Order
"
10.06.2012.
u 15:27

Sjedio sam na sivo-plavim stepenicama nekog newyorškog kluba, promatrao ljude kako plešu i pomislio – bilo bi divno da plešu na ritmove naše glazbe, kaže Bernard Sumner

Lošu vijest da The Cranberries ljeto ipak ne mogu provesti na turneji gotovo istovremeno sustigla je ona dobra: prazninu nastalu u festivalskoj postavi popunit će jednako atraktivni, ali mnogo važniji mančesterski sastav New Order.

Trenutak odluke

\"Još uvijek se živo sjećam – sjedio sam na sivo-plavim stepenicama nekog newyorškog kluba, promatrao ljude kako plešu i pomislio: bilo bi divno da svi oni plešu na ritmove naše glazbe.“ Tako se u jednom intervjuu pjevač Bernard Sumner prisjetio trenutka odluke koja je karijeru New Ordera zauvijek gurnula na područje plesne glazbe – ali ne bilo kakve. Ono što je uslijedilo pripada ne samo povijesti nego i sadašnjosti svjetskog popa, a njegove hipnotičke ritmove uživo će provjeriti i posjetitelji InMusic Festivala koji se od 28. do 30. lipnja održava na zagrebačkom Jarunu.

Kada je Ian Curtis u svibnju 1980. odlučio preseliti se na onaj svijet, malo tko je mogao predvidjeti da je opstanak Joy Divisiona u bilo kojem obliku moguć. No preživjeli članovi pod novim su imenom i s novom stvaralačkom vizijom učinili čudo. Kao i u većini slučajeva globalno utjecajnih bendova, i tajna New Ordera leži u ideji da pri kreativnom procesu uvijek valja razmišljati unaprijed. Nadahnuti newyorškom klupskom scenom i njemačkom elektronikom (pjesma „Krafty“ svojevrsna je zakasnjela posveta Kraftwerku), stvorili su novi poredak pomirivši dotad udaljene svjetove: plesnu kulturu i estetiku indie-rocka. Rekordno prodavanim 12-inčnim singlom „Blue Monday“ te ubojitom serijom albuma od Power, Corruption & Lies (1983.) do Technique (1989.), navijestili su dance-rock eksploziju devedesetih. Nakon toga su, uz veće ili manje diskografske pauze, opstali kao neuništiva činjenica britanske pop kulture. “Sumnjivog” imena i hladnog audiovizualnog dizajna, optuživali su ih da “naginju estetici nacizma” – uostalom, joy division bio je naziv za seksualno roblje u njemačkim koncentracijskim logorima – no oni su samo ponudili savršen soundtrack za velike promjene u evoluciji rocka. „Oduvijek sam želio biti ritam mašina“, objasnio je bubnjar Stephen Morris, a zlobnici bi mogli zaključiti da mu je to zamalo i uspjelo.

Nova pop filozofija

Od emotivno distancirane i asketski dizajnirane “sintetike” New Order su stvarali novu pop-filozofiju koju danas slijede izvođači dvostruko mlađi od njih, od Killersa do Hot Chip i Scissor Sisters, te čitava nova generacija Division/Order potomaka, poput newyorških The National i Interpol.

Nakon ogorčenih unutarnjih sukoba, legendarni basist Peter Hook s Bernardom Sumnerom i ostatkom benda danas komunicira samo “preko nišana”. No oni u obnovljenoj postavi nastavljaju dalje, održavajući marljivo stvarani mit o grupi koja je na početku karijere, u vrijeme Curtisove smrti, imala manje od ništa, a postigla je apsolutno sve. Neki od važnih detalja o tome kako joj je to pošlo za rukom uskoro će odjekivati i obalama jarunskog jezera.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije