Ranko Marinković nije dopuštao da se promijeni jedna jedina rečenica u “Kiklopu”. On ne bi bio zadovoljan “Dezerterom”, baš kao ni “Glorijom”, koja je također na programu Teatra &TD, gdje smo premijerno vidjeli i ovu novu predstavu Saše Božića. No, publika ima mnogo razloga za zadovoljstvo jer dobili smo “Kiklopa” 21. stoljeća. Sve je važno tu, sačuvano u scenskom tekstu koji potpisuju redatelj Božić i Pavlica Bajsić. Na djelu su samo neki novi strahovi, strahovi 21. stoljeća u kojem se rat i ratovanje i ne čine tako opasnima pokraj svih ostalih zala koja prijete mislećem čovjeku. Svim mogućim strahovima dodana je i rodna nesigurnost, strah od totalnog gubitka identiteta, jer tko smo svi mi ako (mitske) uloge Melkiora i Maestra tumače dvije žene – Nataša Dangubić i Ana Karić?
“Dezerter” je dokazao glazbeno-teatarsku superiornost braće Sinkauz, ali je i predstava s jednom od najboljih scenografija (djelo Zdravke Ivandije) koje smo u zadnje vrijeme vidjeli u našem teatru. Na crnoj sceni, u dva nivoa, u dnu su redovi palmi, a svjetlost (Miljenko Bengez) od njih stvara džunglu, prikladnu da se u njoj pojačaju sve paranoje modernog čovjeka, ili raj za najkraći mogući predah u naručju voljene osobe. Žene za strast, i Vivijanu i Enku, tumači odlična Milica Manojlović, a glumački predstavom dominira Livio Badurina, prvak drame HNK Zagreb. On govori Uga, ali je Đavolji Odvjetnik, u crvenom od glave do pete (kostimi Petra Trbovića).
Najslabija karika premijerne izvedbe bila je Ana Karić. U zahtjevnoj ulozi na trenutke je bila pretiha i neartikulirana do nerazumljivosti. Kako se radi o divi hrvatskog teatra, nadamo se da je riječ o virozi koja muči pola grada.
