Koncert nepotrebno najavljivan kao veliki koncert hrvatsko-srpskog pomirenja ipak je završio pobjedom esencijalne glazbe. Prvi poslijeratni nastup Beogradske filharmonije sa slavnim Zubinom Mehtom i to još u Dubrovniku, koji je točno prije dvadeset godina preživljavao nemilosrdno srpsko-crnogorsko razaranje i opasnu izolaciju nisu zamutile niti politika niti političari. Istina, na koncert nije došao srpski predsjednik Boris Tadić (njegov nesuđeni domaćin Josipović tvrdi da se ispričao odmah nakon poziva zbog drugih obaveza, a jučer je u Beogradu primio slovenskog premijera Pahora).
No, u Dubrovniku je bio srpski prijestolonasljednik, princ Aleksandar II Karađorđević sa suprugom, najdraže kumče engleske kraljice Elizabete II. Umjesto predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barosoa došao je šef delegacije EU u Zagrebu Paul Vandoren. Koliko se moglo primijetiti, hadezeovski saborski zastupnici iz Dubrovnika Dubravka Šuica i Frano Matušić nisu bili na koncertu, kao ni dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić, no zato je tu bio upravitelj Uprave za kazališnu i audiovizualne umjetnosti Ministarstva kulture Srećko Šestan, ali i splitski gradonačelnik Žejko Kerum sa svojom Fani. No, sve je to manje bitno u odnosu na glazbu.
A glazba na koncertu otvorenja festivala Rachlin i prijatelji koji je počeo sa sat vremena zakašnjenja i uz doista neviđenu gužvu i organizacijski kaos bila je iznimna. Osobito se to odnosi na zvonki pjev hrvatske sopranistice Marije Kuhar Šoša, te na Mehtinu nadahnutu interpretaciju Brahmsove Druge simfonije koja je uspjela iznad očekivanja i predstavila Beogradsku filharmoniju kao orkestar uzorno umivenog zvuka, vrlo disciplinirano tijelo koje je očito pod velikim dojmom svog karizmatičnog dirigenta koji s orkestrom povremeno surađuje još od 1958. godine. Mehta je dirigent koji ne voli cirkusirati dok dirigira. Precizan je i pregnantan, što umjetnici vole i cijene. A na koncertu za koji je prema zadnjim podacima prodano 1370 ulaznica, popularni Koncert za violinu i orkestar u e-molu Felixa Mendelssohna Bartholdya lakonski je izveo osnivač festivala Julian Rachlin, omiljen u publici koju su ispunili i njegovi fanovi iz cijelog svijeta, ali i bogati prijatelji koji mu u Dubrovnik dolaze i sa jahtama vrijednim i po pet milijuna eura.
Početak koncerta pripao je Mozartu i uvertiri "Figarovom piru", ali i ariji Figara"Non piu andrai koji je otpjevao srpski bariton Ipča Ramanović, te recitativu i ariji Susanne iz iste opere Giunse alfin il momento - Deh, vieni, non tardar koju je uzorno otpjevala Marija Kuhar Šoša. Taj je dvojac izveo i La ci darem la mano iz "Don Giovannija" koji je, eto, trebao biti vrhunac simbolike hrvatsko-srpskog pomirenja jer, eto, srpski bariton zavodi hrvatsku sopranisticu i pjeva "tamo ćemo si pružiti ruku", ali Zerlina i Don Giovanni,na sreću, nemaju ništa sa hrvatsko-srpskim odnosima, jer su ti odnosi puno kompleksniji od lakomislenog mozartijanskog flerta u kojem je, da li je i to simbolika, Zerlina predodređena za ulogu Don Giovannijeve žrtve.
tigar-------------- Kako bez politike, kad je predsjednik organizirao koncert, i pozvao Tadića koji je odbio doći, pitam opet kako bet politike???