Čekali smo ga dvije godine i napokon dočekali: stigao je Assassin's Creed Shadows, najnoviji nastavak u dugovječnom serijalu Ubisoftovih igara. U svijetu Assassin's Creeda ovo je 14. nastavak glavnog serijala i čak 31. izdanje ukupno, a ovaj nas put vodi u feudalni Japan 16. stoljeća, tijekom turbulentnog razdoblja Sengoku.
Razvio ga je Ubisoft Quebec, zaslužan za neke od najboljih igara serijala, kao što su Assassin's Creed Odyssey i Syndicate, ponovno uvodeći brojne inovacije. Štoviše, Assassin's Creed Shadows najavljuje se kao prvi u trećoj eri serijala, koja će uključivati znatne promjene u logici i načinu igre.
Nakon što smo u Odyssey prvi put mogli birati između muškog i ženskog lika, Shadows sada uvodi dva paralelna glavna protagonista, svakoga sa svojim setom vještina i vrijednosti. Prva je mlada Naoe, čiji je pristup borbi baziran na šuljanju, puzanju i smaknućima iz sjene, a koja unatoč neiskustvu pronalazi način da stasa u hladnokrvnog shinobi ubojicu i obrani obiteljsku čast. Drugi je Yasuke, bivši afrički rob koji postaje samuraj, a borbeni stil otvoreno mu je napadački, brutalan, jurcajući direktno na neprijatelje koje u početku ubija dozom šoka i kajanja, a kasnije bez milosti.
Kako Ubisoft jako drži do povijesne točnosti, u svoje je igre uvijek uključivao brojne stvarne povijesne ličnosti, što redovito izaziva mnogo pozornosti stručnjaka i javnosti u zemljama u kojima se odvijaju pojedini nastavci Assassin's Creeda. Ovoga puta mnogo se rasprave vodilo oko Yasukea, crnog samuraja koji je, čini se, zaista postojao, ali pitanje je kako je zaista izgledao njegov životni put i povijesni značaj. Dodatne kontroverze izazvala je scena u kojoj protagonist uništava poznato šintoističko svetište, što je čak i japanski premijer Shigeru Ishiba osudio kao kulturno neosjetljivo i povijesno netočno. Više od 100.000 Japanaca potpisalo je peticiju kritizirajući Ubisoft zbog te scene, koja je uklonjena samo dan nakon objave igre.
Kada su kontroverze popustile, mogli smo se fokusirati na gameplay, koji je zaista drukčiji i čak izazovniji nego prije. Na samom početku važno je donijeti dvije odluke koje će nas pratiti kroz igru: prva je želimo li da igrači govore na svojim originalnim jezicima ili da imaju onu smiješnu, prilagođenu verziju engleskoga, koja nam ipak omogućava da se fokusiramo na krajolik, a ne na čitanje titlova. Druga je možda i važnija, a odnosi se na mogućnost naše kontrole sudbine likova: ako odaberemo "kanonski mod", igra će nas voditi idealnim scenarijem, onemogućavajući nam da radimo vlastite glupe greške, ali donoseći i potencijalno zanimljive prilike – da ne spominjem da snažno ograničava mogućnost romantične interakcije s pojedinim likovima koje smo, ruku na srce, u igrama svi rado prakticirali.
Nakon tih inicijalnih odabira mnogi igrači PlayStationa mogli bi primijetiti bizarne postavke kontrolera u kojem se os kamere Y mora posebno namještati za lijevu i desnu stranu kontrolera, zbog čega mi je prvi, objektivno uzbudljivi dio igre protekao u frustraciji i pokušaju ovladavanja elementarnim komandama. Kada smo taj problem riješili, brzo me uvukla avantura za kakvom sam dugo čeznula: Asassin's Creed Shadows mješavina je mojeg omiljenog nastavka Odyssey, radnjom smještenog u staru Grčku, i fenomenalne samurajske avanture Ghost of Tushima, koja će ove godine također dobiti nastavak.
S obzirom na "prebacivanje" između dva lika i druge unaprijeđene elemente, borba je sada taktičkija i zahtijeva ozbiljnije strateško razmišljanje. Nekoliko sukoba pravi su izazovi, a igra je i primjetno krvavija od svojih prethodnika. Yasukeove borbene tehnike posebno su impresivne, pružajući osjećaj snage i dominacije na bojnom polju, dok se Naoe oslanja i na mogućnost puzanja kroz nisko raslinje, koje do sada nismo imali, kao i skrivanje u plićacima, koristeći slamku bambusa za disanje pod vodom.
Nova je i mogućnost interakcije sa životinjama, kojima ogromna mapa obiluje. Za razliku od prethodnih igara, u kojima su životinje često bile neprijateljski nastrojene, u Shadows one benevolentno prolaze pokraj nas, a igrači čak mogu posvojiti pse i mačke dodajući svemu novu, emotivnu dimenziju i naglašavajući japansku filozofiju sklada nasuprot ovladavanja prirodom.
U konačnici, igrači mogu očekivati bogatu i detaljnu otvorenu mapu, ispunjenu različitim aktivnostima i tek povremeno repetitivnim misijama. Ako zaobiđete kanonski mod, sloboda istraživanja jako je lijepo naglašena, a tu su i brojne sporedne misije koje produbljuju razumijevanje svijeta i likova. Assassin's Creed Shadows vrlo uspješno osvježava serijal uvodeći ozbiljne inovacije, dok istovremeno ostaje vjeran svojim korijenima – i zato ga toplo preporučujem.
