Posjedujemo li igre koje kupujemo? Iako naoko suvišno, ovo se pitanje sve glasnije postavlja u gamerskim zajednicama koje su nakon godina nečitanja "sitnog printa" napokon shvatile da je odgovor zapravo – ne. Katalizator za ovu spoznaju bile su nedavne zakonske promjene u SAD-u, koje su natjerale velike digitalne platforme da kupce suoče s pravim stanjem stvari.
Konkretno, novi kalifornijski zakon AB 2426 nalaže da online trgovine moraju jasno naznačiti kada se radi o licenci, a ne o stvarnoj kupnji primjerka igre, filma ili serije te uputiti kupce na uvjete korištenja platforme. Novoj regulativi prvi se prilagodio Steam, najveća digitalna platforma za prodaju igara koju je tvrtka Valve osnovala 2003. godine, a danas ima više od 132 milijuna aktivnih korisnika mjesečno.
Iako je njihov model trgovanja otpočetka bio takav da nam nisu prodavali vlasništvo nad igrama, već samo licencu za njihovo igranje na Steamu, zbog novog su zakona odlučili dodatno naglasiti tu činjenicu. Prije nego što završe kupnju, korisnici će sada vidjeti poruku koja pojašnjava da "kupnja digitalnog proizvoda omogućava licencu za proizvod na Steamu".
Dio korisnika ovakav je rasplet dočekao u nevjerici, pa pozivaju na napuštanje Steama i prelazak na kupnju fizičkih kopija igara. Hladni tuš čeka ih i tu: iako fizičke kopije igara i dalje postoje, čak ni njihovo posjedovanje često ne znači stvarno vlasništvo, jer za igranje je potreban i online servis koji ih podržava. Izdavači zadržavaju pravo ukloniti već kupljene igre iz naše digitalne knjižnice ili im onemogućiti online podršku, čineći ih de facto neigrivima, što je dio korisnika početkom godine iskusio na primjeru Ubisoftove igre "The Crew", čije su licence preko noći poništene.
Direktor Ubisofta Pierre-Jules Tremblay taj je kontroverzni potez usporedio s uklanjanjem nekih serija iz kataloga Netflixa, naglašavajući kako se igrači moraju "naviknuti da ne posjeduju igre", baš kao što su se korisnici Spotifya naviknuli da ne posjeduju albume koje slušaju putem tog servisa. Međutim, kupljene ploče i CD-e nitko nam ne može "ugasiti", što je na primjeru modernih igara moguće.
Takvi modeli konzumacije igara usmjereni su na forsiranje pretplatničkih servisa i/ili kupnju volatilnih digitalnih licenci, a posljednjih godina korisnici su se počeli pitati i hoće li njihove igre nakon smrti ostati nasljednicima. Steamova korisnička služba jasno je dala do znanja da prijenos igara putem oporuke nije moguć. Za očekivati je da će istu politiku uskoro javno komunicirati i drugi servisi.
Ova situacija otvara važno pitanje: trebamo li prihvatiti status quo u kojem korisnici nemaju stvarnu kontrolu nad sadržajem koji kupuju? Ili bi gamerska zajednica trebala zahtijevati veća prava i transparentnost od platformi poput Steama? U svijetu gdje je granica između posjedovanja i licenciranja sve tanja, važno je da korisnici budu svjesni svojih prava svaki put kad pritisnu gumb "kupi".
