Prošloga petka sudjelovala sam na konferenciji “Blender: Film & Games” koju su u moderno opremljenim prostorima sveučilišta Algebra organizirali Zagreb Film Office i projekt Hrvatskog audiovizualnog centra Games Croatia, osnovan s ciljem razvoja i promocije hrvatske industrije videoigara.
Nastavljajući se na petogodišnje iskustvo PROfilm Daysa, ova konferencija dobrodošao je miks dvije kompatibilne i vrlo propulzivne industrije: filmske, odnosno televizijske i gamerske, odnosno developerske. Okupljajući na jednom mjestu vodeće stručnjake iz audiovizualnog sektora, od redatelja i producenata do kinoprikazivača i filmskih kritičara, ali i programere, 3D animatore, vlasnike gaming studija i druge, ova nam je konferencija pružila jedinstvenu priliku da proučimo sinergije naših kreativnih industrija, kao i prostore na tržištu rada u kojima se mladi itekako mogu pronaći.
Zanimajući se za aktualnu ponudu u tom resoru, zaputila sam se na panel na kojem su mogućnosti edukacije predstavljali Sveučilište VERN, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Sveučilište Algebra te Inkubator Pismo iz Novske.
Pred okupljene sudionike prvi je stao upravitelj Inkubatora Pismo Vlado Vujica, ostavljajući nas bez teksta 3D prikazom ultramodernog kampusa koji bi u Novskoj trebao biti izgrađen do 2027. godine, kao i mogućnostima sveobuhvatnog obrazovanja iz područja videoigara, od srednjoškolskog do naprednog, koje Novska nudi već danas. Učenicima i studentima pritom je na raspolaganju asistencija u pokretanju vlastitih biznisa ili zapošljavanja u sektoru, provode i besplatne programe sufinancirane vaučerima HZZO-a, a kao prag za upise nove generacije uzeli su minimalno trideset posto praktično odmah zaposlenih polaznika.
Nakon što je nešto prije održao vrlo zanimljivo predavanje o mogućnostima 3D scenografije, voditelj studija Multimedijske produkcije na Sveučilištu Algebra Predrag Šuka u svojoj je poetičnoj fotoprezentaciji o različitosti i prilikama kreativni rad usporedio s alpinističkim usponom u kojem ima posrtanja, ali i onih koji će vas u ključnim trenucima pridržati, naglašavajući ulogu sveučilišta u podršci mladim kreativcima.
Sličan je suvremeni pristup imala i pročelnica odjela Transmedijska dramaturgija na VERN-u Ozana Ramljak, koja nam je pokazala showreel nedavnih uspjeha svojih studenata, ali i naglasila snagu brojnih poznatih imena poput Nebojše Slijepčevića i Ivana Maloče koji na tom privatnom sveučilištu predaju.
U potpunom kontrastu tim prezentacijama bolno je neinspirativna bila ona prodekana za nastavu i studente ADU Mate Ilijića, koja je počela riječima, parafraziram: “Aha, meni su rekli da će tu biti srednjoškolci... sad vidim da ih baš i nema, ali ja ću svoje istrkeljati.” Uslijedilo je suhoparno nabrajanje godina iz povijesti ADU od 19. stoljeća naovamo, te najpovršniji mogući pregled studijskih smjerova koje svatko može vidjeti na njihovoj web stranici, uz prezentaciju koja je izgledala kao da je izrađena u Notepadu. Umjesto predstavljanja studija dizajna i razvoja videoigara u čiji je razvoj ta akademija uključena, a što bi okupljenoj publici bilo itekako relevantno, dobili smo deset minuta dosade uz nekoliko boomerskih šala, te promašene opaske o balerinama i studentskoj roštiljadi. Gledajući ga kako nastavlja, potpuno nesvjestan prevrtanja očima, prčkanja po mobitelima i vrpoljenja u publici, pomislila sam: ako je Novska vizija budućnosti, a VERN i Algebra sadašnjosti, ADU je tragična slika birokratski nezainteresirane prošlosti uljuljkane u svoje akademske pozicije i osjećaj nedodirljivosti.
”Naše jedino mjerilo uspjeha su studenti i ono što dobiju i naprave, a ne mi ili naše titule”, rekao je na koncu svojeg izlaganja Šuka. Ova epizoda potvrdila je kako je stanje na ADU i dalje suprotno, usprkos pojedinim primjerima zaista angažiranih profesora koji se zbog ovakvih stvari crvene.
