Drago Glamuzina imao je bombastičan “ulazak” na književnu scenu kao rijetko koji pisac u novijoj hrvatskoj literarnoj povijesti. Prva zbirka poezije “Mesari” donijela mu je godišnju državnu nagradu Vladimir Nazor. Prvi roman “Tri” osvojio je nagradu tportala za najbolji roman godine. A tamo gdje je stao nagrađivanim romanesknim prvijencem, štivom koje je više nego vješto balansiralo između erotske i filozofične autentične suvremene proze, Glamuzina je nastavio drugim romanom “Drugi zakon termodinamike”. Ne ulazeći u metaforičnu konkretnost njegova naslova, i drugi Glamuzinin roman barem je na početku obećavao korektan i uhodan nastavak romana “Tri” u kojem smo pratili simbiotičku ljubavnu vezu dva više nego ravnopravna partnera koji su u međusobnim psihološkim i erotskim borbama izgubili i rodni predznak i rodne predrasude. Novi-stari Glamuzinin pripovjedač na početku “Drugog zakona termodinamike” ulazi u negdašnji zajednički stan te se polako, ali sigurno oprašta od svoje velike ljubavi koju još želi posjedovati, makar i na neki apstraktan i imaginaran način. I dok čitatelj očekuje da će pisac unedogled razvijati temu stvarnog ljubavnog rastanka, odjednom nas katapultira na neki kvaziintelektualni i pomalo umorni građanski tulum koji se u vili s bazenom na onim navodno elitnim obroncima iznad Kvatrića zbio oko lika i djela poznatog američkog pisca i ljubitelja raritetnih ptica Jonathana Franzena.
Franzen i ekipa okupili su se ni manje ni više nego u kući Zorana Ferića kojega pripovjedač prijateljski zove Feri, a koji je i u romanu, a bome i u stvarnosti pisac. Taj dobrodušni Ferić u Glamuzininu romanu Franzenu i njegovim gostima uglavnom vezanim za turbulentne književne vode priprema ukusan obrok. Ovaj put to nije mesni roštilj, nego tuna. Valjda al forno ili tako nešto. No, “Drugi zakon termodinamike” nije ni roman o Franzenovu boravku u Zagrebu ni o Ferićevim gastronomskim delicijama. Oni su ipak samo Glamuzinini epizodisti iliti autsajderi i služe samo kao dodatak glavnom jelu i neka vrsta Vegete. Prava meta ovog romana i njegove fikcionalne konstrukcije nije čak ni pripovjedač koji se doslovno iselio iz svog ljubavnog ili, točnije, ljubavničkog gnijezda, nego je to zapravo lik simpatičnog luzera Svena koji na zagrebački tulum dolazi iz Ljubljane s nekakvim drogama koje uporno nudi posjetiteljima Franzenova i Ferićeva tuluma. Sven je neprikosnoveni pokretač krhke radnje. On neraspoložene i nevoljne, pomalo i blazirane zagrebačke intelektualce tjera na pripovijedanje doživljaja koje nikada nikome nisu ispričali, pa tako ljudi okupljeni oko Ferićeva stola imaju priliku čuti najskrivenije tajne koje su do tuluma bile skrivene duboko u ljudskoj podsvijesti. Te tajnovite priče uglavnom su vezane za seks i seksualne i ljubavne peripetije, ali ima tu i priča kriminalističke i brutalno sadističke provenijencije zbog kojih bi se teoretski moglo završiti i u zatvoru. Nude priče i uvid u tmurnu atmosferu hrvatske današnjice u kojoj se iz temelja preispituje povijest, ali ne uvijek iz moralnih i poštenih namjera, kako bi negativci preko noći postali pozitivci i obratno.
Daleko najzanimljiviji lik u cijelom tom društvu dvanaestero mogućih apostola (bez Ferića, bez Franzena i bez pripovjedača) upravo je iskupiteljski lik Svena, tog u osnovi dragog čovjeka koji u europskoj Hrvatskoj nema “čiste” dokumente te je u svakom pogledu čovjek drugog reda kojem organi reda zamjeraju što je noću trčao Zagrebom i što svoju trku nije htio ni mogao smisleno obrazložiti. Svena cipelare svi. I policajci koje štite nepravedni i korupcijski zakoni moći, i nacionalistički huligani, i mrzitelji političkih ideja Johnnyja Štulića koji maltretiraju ljude u ranojutarnjim autobusima kojima prorijeđena radnička klasa ide na posao, a pijani i drogirani mladci vraćaju se u svoje nastambe na nezasluženi počinak. “Drugi zakon termodinamike” roman je bolnih napetosti i još bolnijih istina, ali prije svega odavanje počasti svim onim idealističkim ljudima koji su najveći neprijatelji sami sebi jer im nikada nije dosta istinske i nepatvorene ljubavi. I jer nitko ne može utažiti njihovu egzistencijalističku ljubavnu i ljudsku glad.
