Roman prvijenac prevoditeljice i najutjecajnije hrvatske kulturtregerice u Njemačkoj Alide Bremer "Olivino nasljeđe" koji je objavila Fraktura, još je jedan prilog suvremenom hrvatskom obiteljskom i autobiografskom štivu. Iako izvorno napisan na njemačkom jeziku (na hrvatski ga je prevela Štefica Martić) i prije dvije godine objavljen u Kölnu, riječ je o dokumentarističkom literarnom djelu koje je hrvatsko i po temi i po atmosferi. Istina, u romanu čiji je otponac stari maslinik iz vodičkog zaleđa koji baka Oliva testamentarno ostavlja unuci Alidi, stalno se spominje Europska unija u koju Hrvatska samo što nije ušla, a tu je i Alidin suprug, organizirani Nijemac iz hladnog i kišovitog Münstera. Ali čitav roman intenzivno miriši po mediteranskom bilju, pun je podsjećanja na dalmatinske specijalitete, u njemu se stalno pije višnjevac i sve se zalijeva domaćim maslinovim uljem. Ipak, "Olivino nasljeđe" jako je daleko od hedonističke lukrativne gurmanske literature. Prije je to obiteljska saga o nekoliko generacija obitelji u kojoj je rođena i Alida, a u kojoj su baš dalmatinske žene imale glavnu riječ i zauzimale glavne uloge.
Moćni ženski likovi
U središtu pitkog romana tako su pripovjedačičina prabaka Paulina, pripovjedačičina baka Oliva i njezine kćeri Flora, Mirta i Viola. O bližim i daljim tetkama ovaj put ipak nećemo govoriti. Alida Bremer vrlo je pedantno provlačila obiteljska tragična zbivanja kroz tragičnu dalmatinsku povijest 20. stoljeća. Pri tome je s pravom dosta prostora posvetila specifičnom dalmatinskom antifašizmu, pa i komunizmu koji je bio uvjetovan žilavom borbom prvo protiv Mussolinija (ali i protiv jugounitarizma), a onda i Hitlerovih trupa, a koji se posljednjih desetljeća u Hrvatskoj uglavnom prešućuje i minorizira. Pri tome je autorica ostala dosljedna svom politički korektnom humanizmu. Nije skrivala ni zločine ni zablude partizanskog pokreta, ali se nije bojala istaknuti ni partizanske zasluge i antifašistički zanos koji je svojedobno bio iznimno snažan u Dalmaciji, na otocima i u dalmatinskom zaleđu. U stalnoj i jakoj prisutnosti stvarne povijesti u "Olivinu nasljeđu" (nije tu preskočena ni tema aktualnih tranzicijskih pljački, ali je, zanimljivo, nekako po strani ostavljen Domovinski rat), intimistički, točnije rečeno obiteljski trak romana nekako je ipak ostao uskraćen. Autorica je i nekako naprasno, bez prave točke na i završila roman, kao što i svim likovima nije pristupila s jednakom količnom pažnje, pa su neki ostali podosta neodređeni (primjerice odvjetnik Marković). Ali ipak, lik pripovjedačice dobro je pogođen i ugođen.
Alida i "Titove naočale"
Kako pripovjedačica živi u Njemačkoj i traga za obiteljskim nasljeđem, što je u otužnim uvjetima hrvatskih zemljišnih knjiga Sizifov posao, "Olivino nasljeđe" ima zajedničkih točaka s romanom "Titove naočale" Adriane Altaras u kojem ta njemačka glumica i književnica zagrebačko-splitskih korijena piše o svojoj borbi za zagrebačku imovinu koja je njezinoj obitelji oteta još ustaškim rasnim zakonima. I u "Olivinu nasljeđu" i u "Titovim naočalama" govori se o sukobu uređene njemačke pravne države s traumatiziranim hrvatskim ekskomunističkim pravnim sustavom, ali i o civilizacijskom sukobu dvaju mentaliteta, onog strogo kontroliranog sjevernjačkog i onog neobuzdanog mediteranskog koji je pun strasti, ali i neočekivane melankolije.
>> Duhovit i kritički intoniran roman o brakovima bez djece
>> Moćna literarna rijeka na napetom putu do internetskog kraja
Sveukupno gledajuci, pravo byzantsko- vlasko tumacenje povijesti. Mjesanje pojmovo itd... Neutralen i dobro u materiju ne upuceni citatelj, nikakve upotrebljive zakljucke ne crpi. Jos gore, netko bi mogao pomislit, zasto Hrvati uopce zive u Hrvatskoj...? Bolje bi bilo da see autorica zapita, dal je mozda prirodne naravi da su dalmatinski partizani otisli u sjevernu afriku hospitirat... Davno od tamo su im predci preko balkana - u sluzbi Rimskih Legionara - stigli u danasnju Dalmaciju. Za nekoga su Vlasi, za nekoga Vlah ili Maurovlah. Danas rak rana Hrvatskoga drustva. Kao naprimjer Sanader...ili 60-70% ukupnoga Hrvatskoga stanovnistva. Knjiga nije kvalitetnog sadrzaja. Bok