Proslava sto godina od prvog objavljivanja čuvenih “Priča iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić dobila je šlag na tortu. U ostavštini obitelji Brlić pronađene su početničke ilustracije šesnaestogodišnjeg Krste Hegedušića iz 1917. godine za “Priče iz davnine”. Večernji list prvi objavljuje tri Hegedušićeve, do sada nikada objavljene ilustracije koje je prve u opsežnom tekstu za Vijenac Matice hrvatske u rujnu spomenuo sveučilišni profesor Vinko Brešić. Svih devetnaest Krstinih akvareliranih crteža bit će objavljeno u unikatnom izdanju VBZ-a u kojem će se prvi put ti crteži naći ukoričeni s “Pričama iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić.
Ukoričena dva velika imena
Objava ove raritetne knjige koja će prvi put povezati dva velika imena hrvatske književnosti i likovnosti očekuje se već u prosincu, a uz profesora Brešića presudnu ulogu u njenu objavljivanju odigrao je književnik i ljubitelj likovnosti Branislav Glumac posredujući između VBZ-a, Brešića i Mirjane Hegedušić kao nasljednice Krste Hegedušića.
– Dogodilo se, nakon sto i jedne godine zaborava, lijepo kulturno i likovno otkriće: pronađeni su prvodatirani crteži/akvareli jednog od međaša hrvatskog slikarstva 20. stoljeća - Krste Hegedušića. Prvijenci šesnaestogodišnjaka, ilustracije za “Priče iz davnine” velikanke spisateljice za djecu, mlade, pa i odrasle - Ivane Brlić-Mažuranić. Uzbudljiv je to podatak. Osvojili su me Hegedušićevi crteži i na prvi i na drugi pogled: prepoznao sam u njima ruku i crtopis naknadnog velemajstora. Onog slikara koji je svoj talent i svoje likovno djelo neizbrisivo utisnuo u najviše estetske domete za sva tri vremena. Usuđujem se imenovati ga Krsto, jer je naše poznanstvo i tiho prijateljstvo trajalo gotovo dvadeset godina, a bio sam i prijateljem obitelji: supruge mu Branke, također slikarice, i kćeri Mirjane, poetese, s kojom i danas suputničarim i dijalogiziram. Njoj i zahvaljujemo što je poslije naglog Brešićeva istraživačkog šoka/otkrića da takvi crteži uopće postoje – dala nasljedničku privolu da ih se prvi put sada objavi – ističe Branislav Glumac u tekstu koji je napisao za VBZ-ovo izdanje. A cijelog ovog važnog otkrića ne bi bilo da se profesor s Filozofskog fakulteta Vinko Brešić tako strastveno i nimalo prigodničarski ne bavi djelom (i likom) Ivane Brlić Mažuranić. Zahvaljujući (i) njemu, ogranak Matice hrvatske iz Slavonskog Broda već godinama objavljuje Ivanina Sabrana djela pa je tako nedavno objavio i više nego interesantnu knjigu njenih autobiografskih zapisa. U planu je i objava njene žive korespodencije; uostalom početkom 20. stoljeća Ivana Brlić Mažuranić bila je neizostavni dio hrvatskih, ali i europskih literarnih krugova.
Profesor Vinko Brešić ističe da je u arhivi obitelji Brlić pronašao opis ilustracija mladoga Krste Hegedušića u kojem stoji da se tu radi o “11 listova, uvezanih u školsku crtanku, akvarel tehnika“.
Riječ je o crtanki za mjerstvo otisnutoj 1915. godine u Zagrebu koja je, misli Brešić, vjerojatno dio školske opreme Krstina mlađeg brata Željka.
– Od nepaginiranih 11 listova samo je nekoliko praznih stranica na kojima se naziru tragovi olovkom crtanih raznih geometrijskih likova – najvjerojatnije Željkovih. Sve ostale ispunjene su Krstinim bojanim crtežima koji su većinom i numerirani, ali ta numeracija ne prati raspored listova pa se stječe dojam kako je mladi Krsto radio ilustracije bez nekoga reda, što potvrđuju i njihove datacije. Većina crteža zauzima cijelu stranicu crtanke, osim triju na kojima je devet manjih ilustracija. Ukratko, na sveukupno 11 listova, odnosno 20 stranica školske crtanke formata 25x30 cm nalazi se 19 Krstinih akvareliranih crteža – veli Brešić.
Brešić ističe i da je poznato da su Ivanine tekstove svojim likovnim uracima do sada obogaćivali likovni umjetnici poput Marijana Jevšovara, Josipa Vanište, Cvijete Job, Vasilija Jordana, Ferdinanda Kulmera, Alberta Kinerta, Ivana Lackovića Croate, Đure Sedera, Mladena Veže, Ivice Antolčića, Nives Kavurić-Kurtović, Krešimira Zimonića, Ismara Mujezinovića i Svjetlana Junakovića. No za pionirski posao ilustriranja Ivanine proze najzaslužniji su Nasta Rojc-Šenoa, Petar Orlić i Vladimir Kirin.
Brešić navodi da je prvo izdanje romana “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” 1913. godine ilustirala Nasta Rojc-Šenoa, no da Ivana Brlić Mažuranić očito njima nije bila zadovoljna pa je već drugo izdanje “Hlapića” izašlo bez ilustracija. Ipak, naslovnicu drugog izdanja potpisuje znameniti Vladimir Kirin i njegovim radom je književnica iznimno zadovoljna, ali ujedno i žali što nije ilustrirao cijelu knjigu.
Ponavljanje povijesti
Za ilustriranje prvog izdanja “Priča iz davnine” u nakladi Matice hrvatske iz 1916. godine bio je zadužen Petar Orlić, no i ovdje se ponavlja povijest s “Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića”. Autoricu ilustracije mladog Orlića očito nisu oduševile, o čemu otvoreno i piše švedskom piscu Alfredu Jensenu.
“Ratna cenzura, nesmiljena i spram književniku, ne dozvoljava dugih listova, stoga hoću još jedino da ispričam loše ilustracije knjige, koje nikako nisu u skladu sa mojim predočbama. U ova težka vremena Matica je morala povjeriti ilustriranje posve mladom umjetniku, a taj nije znao uskladiti svoje interese s tekstom knjige – te je tako obojima vrlo slabo poslužio”, piše Ivana 1917. Stoga drugo izdanje “Priča iz davnine” ostaje neilustrirano.
– S obzirom na to da joj se Kirinova ilustracija Hlapićeve naslovnice uistinu svidjela, Ivana je mogla samo žaliti što mladi umjetnik – zbog prezauzetosti – nije stigao napraviti i ostale priloge. No zato je u međuvremenu baš s njime dogovoreno da ilustrira englesko izdanje Priča iz davnine (1924.) u koje je Ivana polagala silne nade, a njezin brat Želimir popriličan novac – govori Brešić o suradnji između Ivane Brlić Mažuranić i Vladimira Kirina. Želimir Mažuranić, političar i ministar u jugoslavenskoj vladi sestri, Ivani govori da u Engleskoj o uspjehu knjige “u prvom redu odlučuje oprema knjige, u drugom redu reklama i kritika, a tekar u trećem redu dolazi sadržaj“.
Kao što je kontaktirala s Kirinom, tako je Ivana Brlić Mažuranić u potrazi za što boljim likovnim oblikovateljima svojih knjiga kontaktirala i s mladim Hegedušićem. Profesor Brešić u brodskom je arhivu pronašao pismo koje student na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji Krsto Hegedušić šalje Ivani Brlić-Mažuranić 30. svibnja 1923.
“Milostiva gospođo! Izvolite me ispričati što osobno ne mogu doći. Vraćam knjigu, nažalost nisam još ništa učinio - bolest i studij su me zadržali. Mislio sam preko ferja pa, ako ste voljni, ostavite mi zadaću preko praznika. Uz rukoljub, Krsto Hegedušić”.
Do konkretne suradnje između Ivane Brlić Mažuranić i Krste Hegedušića, na žalost, očito nije došlo. No Hegedušićevi mladenački crteži, za koje Branislav Glumac tvrdi da bi ih mogao potpisati i mnogi lovorom ovjenčani zreli majstor, oteti su zaboravu. A za Hegedušićevu crtanku već se zanima galerija Hegedušić iz njegove rodne Petrinje, a crtanka je već bila izložena u Slavonskom Brodu. Obnovljen je i interes za dnevnik Krste Hegedušića. Pa kud ćete više!
>> U Galeriji Krsto Hegedušić izložba Grupe 'Zemlja'
