Ivo Gregurević ispraćen je jučer na vječni počinak u svojoj rodnoj Donjoj Mahali nadomak Orašju, kamo se uvijek vraćao. Pretijesno je bilo mjesno groblje Karaula za sve prijatelje i štovatelje koji su se u 14 sati došli oprostiti od glumačkog genija. “Ivo, hvala ti! Tvoja Donja Mahala i Orašje” piše na plakatu uz cestu koja vodi od ulaza u grad, praktički od granice s Hrvatskom pa do njegove skromne, ali lijepo uređene kuće. Lampioni su gorjeli duž cijeloga tog poteza, poput putokaza. Istim tim putem slijevale su se doslovce kolone ljudi pristiglih iz cijele Hrvatske, BiH, ali i šire regije.
Obred u skladu s tradicijom
Tijelo Ive Gregurevića dovezeno je u ponedjeljak navečer s Mirogoja u njegov dom u Ulici oslobođenja u Donjoj Mahali.
– Običaj je kod nas da pokojnik prenoći u kući, a muškarci bdiju uz njega. Tri smo posljednje večeri i molili za njegovu dušu – kaže nam Jelena Pejić. Ona je bila Gregurevićeva prva susjeda i poznavala ga je od malih nogu.
– Pamtit ću ga prvo kao dobrog i domaćeg čovjeka, a onda i kao glumca. Prije Božića vidjeli smo se posljednji put, kada je dolazio kući. Uvijek bi nas sve susjede obišao – nastavlja Jelena. Uz suze, glasno jecanje i bol, Ivini najmiliji, ali i oni koji su ga poznavali samo preko filmskog platna, ispratili su njegov lijes oko podneva na groblje.
– Ja sam iz drugoga sela, došao sam mu odati počast jer sam oduvijek volio njegove filmove. Puno je toga učinio za Posavinu, cijeli narod žali za njim – govori Ivo Brkić. Brojna poznata lica iz svijeta filma, književnosti, općenito umjetnosti mogla su se jučer vidjeti na groblju Karaula.
– Ljudski um i duša ne mogu shvatiti tu vrstu odlazaka u ovako kratkome roku. To je možda s jedne strane i lijepo, jer danima razgovaramo o uspomenama koje ostaju, a ono što je predivno jest to što svaka ta priča završava osmijehom, anegdotom. Ivo se humorom borio protiv svakog problema, znao je svakome prijatelju i suradniku olakšati život upravo briljantnom duhovitošću – rekao nam je glumac Goran Navojec. O tome kakav je bio profesionalac ne treba, kaže, trošiti riječi.
– Puno nas je zbog njega upisalo Akademiju i počelo se baviti ovim poslom. Puno je nas glumaca kojima je na neki način bio otac. Ono što je u našem poslu lijepo jest što je jedan takav talent vječan, i mlade generacije moći će gledati njegove serije i filmove baš kao i suvremenici. Oformio je Dane hrvatskog firma u Orašju i na nama je da to ostane na nivou i bude njemu u čast. Komotno bi se mogli zvati Dani hrvatskog filma Ive Gregurevića – dodao je Navojec.
– Branko Schmidt ne bi bio Branko Schmidt bez Ive Gregurevića – rekao je Schmidt referirajući se na izjave da hrvatski film bez Ive Gregurevića ne bi bio hrvatski film.
– Prvi igrani film u mom životu 1982. godine snimao sam s njim i Fabijanom Šovagovićem. Oba su umrla na Novu godinu, ja bih Novu godinu ukinuo, dekretom! Moji najbolji prijatelji odlaze na Novu godinu. U Orašju sam kao doma, on me upoznao s Posavinom, snimili smo i prvi posavski film “Put lubenica”. Moj drugi dom je Posavina, moj najbolji prijatelj je Ivo Gregurević, moj vjenčani kum. Imam čast nositi križ na sprovodu – potresen je bio Schmidt.
– Poznavala sam Ivu iz Zagreba, ali pravo sam ga upoznala ovdje u Donjoj Mahali, zato sam i došla tu na ispraćaj. Sve te priče čula sam iz prve ruke, kako se igrao filmova s dječacima iz svoje ulice, kako su zavoljeli filmove, kako su odrastali... On će ležati sa svojim prijateljima uz koje je uvijek bio i uz svoju Savu koju je najviše volio. Ivo, počivaj u miru – emotivna je bila Julijana Matanović.
Do samog kraja uz tamburu
Baš kao i na zagrebačkom Mirogoju, zvuci njegove omiljene pjesme “Milovo sam garave i plave”, iz tamburica vinkovačkog sastava Dike, parali su zrak i na mahalskoj Karauli.
– Važno je o Gregureviću govoriti, važno je govoriti o tome kako je Ivo još davno postao institucija hrvatske filmske, televizijske i kazališne umjetnosti. Institucija hrvatske kulture i duše u njezinu iskonu. Kada je Ivo koračao filmskim setom, ispred kamere je koračao talent sam. Može se reći da je svaka njegova uloga posebna i blistava škola glume. Precizan u izrazu, savršeno iskren, bolno tužan, nikada dramatičan, uvijek moćan – rekla je Anja Šovagović Despot.
