“Un souvenir heureux est peut-être sur terre plus vrai que le bonheur...” - te romantične stihove francuskog pjesnika Alfreda de Musseta upisao je “jedne ljetne večeri 1914.” hrvatski pjesnik, dramatičar i pripovjedač Fran Galović u spomenar Siščanke Ljubice Pirc. Spomenar je otkrio i u redakciju donio njezin nećak Nikica Pirc, koji tvrdi da je njegova teta imala nešto više od prijateljstva s Galovićem.
- Dok je Fran Galović služio vojni rok u vojarni, na obali Kupe u Sisku upoznao je moju tetu i očijukao s njom unatoč tome što je tada bio oženjen. Bila je to kratka veza kojoj je trag samo ovaj zapis u tetinu spomenaru.
Nedugo nakon toga Fran Galović se vratio kući, no odmah je bio mobiliziran jer je počeo Prvi svjetski rat, a ubrzo nakon toga poginuo je na bojištu u Srbiji - kaže Nikica Pirc, koji nas upozorava na to da je ovih nekoliko stihova u spomenaru Ljubice Pirc možda i zadnji pisani trag ovoga poznatog hrvatskog pisca.
Naime, u potpisu je Fran Galović stihove datirao “jedne ljetne večeri 1914.”, a smrt ga je zatekla kod mjesta Radenkovići u Srbiji 26. listopada iste te godine. Ljubica Pirc bila je mlađa pet godina od Frana Galovića, koji je rođen 1887. godine, i umrla je 1970. godine.
S njom je otišla i tajna o istini njezina odnosa s Franom Galovićem koji joj je posvetio stihove jednog od najromantičnijih pjesnika 19. stoljeća. U spomenaru Ljubice Pirc nalaze se posvete mnogobrojnih Siščana i Siščanki iz prvih desetljeća 20. stoljeća, no ime Frana Galovića najpoznatije je od svih njih.
