Jedinstvena umjetnička meditacija i glazbena senzacija očekuje 22. ožujka zagrebačku publiku u Hrvatskom glazbenom zavodu gdje će Petrit Çeku izvesti svih šest Bachovih suita za violončelo solo, u obradi Valtera Dešpalja za gitaru.
Çeku je krajem 2014. i početkom 2015. godine u Španjolskoj snimio taj ciklus za diskografsku kuću Eudora, koja ga je objavila 2016. kao dvostruki album sastavljen od dva SACD-a. Nakon jedne izvedbe u Splitu, na ovom koncertu u Zagrebu tek će drugi put u jednoj večeri izvesti cijeli ciklus.
Neutemeljen strah
– Svirao bih ga ja i češće, ali organizatori ga odbijaju jer se boje da će publici biti dosadno – govori nam Çeku uz smijeh, i objašnjava zašto su organizatori u krivu.
– Bachova je glazba vrlo ugodna za uho i vrlo mi je drago što je Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika prihvatilo ovaj moj program. Nastup pred domaćom publikom ima posebnu ljudsku dimenziju i osobito mi je bilo stalo ovaj program podijeliti sa Zagrebom koji smatram svojim matičnim gradom. Još dok sam snimao u Španjolskoj, shvatio sam cjelovitost tog ciklusa koji se sastoji od šest suita, od kojih se svaka opet sastoji od šest stavaka koji istim redoslijedom donose plesove različitih ritmova, temperamenata i raspoloženja. Tako je prva suita poput jednog velikog preludija, druga ima meditativni štih svojstven plesu allemande, treća je čitava živahna baš kao courante, četvrta je duhovna poput sarabande, peta je napisana u francuskom izrazito plesnom stilu kakav inače na mjestu petog stavka donose menuet, bourrée ili gavotte, a šesta suita počinje preludijem koji je napisan u trodobnoj mjeri i baš izrazito podsjeća na karakter giguea, s kojim i završava. To je jedna moja mala teorija koja još nije razvijena, niti je znanstveno dokazana, ali meni pomaže u sviranju i vjerujem da će je doživjeti i publika kojoj ću suite svirati upravo tim redom kojim su i napisane – govori glazbenik koji puni dvorane.
Osim izgradnji glazbenika, Bachove su suite namijenjene i izgradnji slušatelja, uvjeren je Çeku, koji slušanje uspoređuje s čitanjem ozbiljne knjige. Osim toga, on slušatelje smatra svojim pomagačima u ostvarivanju Bachovih glazbenih vizija.
– Od slušatelja se traži angažman njegove vlastite fantazije u kojoj se onda stvara realna slika ovih djela. Bachove note nisu sav materijal, one su sugestija koja će se upotpuniti samo u glavi, odnosno u uhu svakog slušatelja. I što više slušatelja, to će atmosfera u Hrvatskom glazbenom zavodu biti naelektriziranija – kaže Çeku, iznimno zadovoljan viješću da su ulaznice skoro rasprodane.
Novi posao intendanta
Nakon zagrebačkog recitala, Çeku se s uzbuđenjem veseli jednom potpuno novom iskustvu.
– Dražen Domjanić, menadžer koji je pomogao mnogim glazbenicima koji su danas etablirani u Europi, pa tako i meni, angažirao me je kao intendanta festivala Alpenarte u Schwarzenbergu. Ta pozicija dala mi je zaprepašćujući uvid u svijet glazbe iz perspektive kulturnih radnika i organizatora koji nose velik teret glazbenog života na svojim leđima, a sretan sam i što su se na moj poziv odazvali mnogi sjajni glazbenici – zaključuje Çeku, koji vas u HGZ-u čeka sa svojim Bachom želeći da on postane i vaš.
I have always enjoyed listening to the Bach Suites as a complete set. Since the time when I was 13 or 14, they made sense to me that way. Part of Bach’s genius is the variety within the cohesion ofof the pieces. It’s unfortunate that programmers don’t have faith that the artists and the audience can judge the interest of a particular program. Much of the time now, programs are laid out for a low level of interest and attention. This quickly becomes self-fulfilling in who it attracts. I hope Seattle concert-goers will soon have the opportunity to hear Petrit Ceku perform the complete set of Bach Suites together. Until then, I will content myself with his recording.