Književnost se posljednjih godina preselila u internetske sfere i čini se da se tamo sasvim udobno smjestila. Trendovi se društvenim mrežama šire brzinom munje, a ni Hrvatska, barem u ovom polju, ne kaska za ostatkom svijeta. Facebook-stranice poput “Odvalimo se poezijom”, “Pjesnički medijator”, “Pjesnikinja petkom” i mnoge druge redovno objavljuju najnovija, ali i nešto starija ostvarenja hrvatskih i svjetskih pjesnika, a i sami pjesnici rado i često objavljuju svoje radove ravno iz glave na različitim internetskim platformama. Štoviše, prije četiri godine dobili smo prvu svjetsku, a sasvim našu, nagradu za književnost na društvenim mrežama Post Scriptum.
Internetski biseri
– Pokrenuo sam Nagradu Post Scriptum 2015. godine. Do tada nisam koristio Facebook, ali posao je to zahtijevao i onda sam vidio što se tu sve krije i da ima pravih malih bisera. Bio sam uvjeren da takva nagrada već postoji, guglao i guglao, i shvatio da je to zapravo jedina takva svjetska nagrada. Danas je, pogotovo novim autorima, užasno teško doći do prve zbirke, a ovo vidimo kao jedan način regrutacije, promoviranja i ja mislim kompetentnog odabiranja novih autora. Ono što mi tražimo je zapravo stara, dobra književnost koja je na neki način migrirala, snašla se u novom medijskom okružju i može je se prebaciti s internetskog medija na papir da ostane relevantna te i dalje, dobra književnost. Pobjednik dobiva i tiskanje zbirke, u suradnji s izdavačkom kućom Jesenski i Turk. A iako je ovo zasad zaista jedina ovakva nagrada u svijetu i brend koji ima fantastičan potencijal, ona je plod isključivo volonterskog rada jer je u četiri godine nisu prepoznale niti je podupiru institucije – ni Ministarstvo kulture, ni Grad Zagreb – ispričao nam je idejni začetnik nagrade Kruno Lokotar.
Unatoč tome, nagrada će se ove godine dodijeliti četvrti put, a pobjednik će se znati početkom rujna. A gajite li sumnje o kvaliteti online književnosti i brige o tome da će internet progutati tiskanu riječ i miris knjige poslati u povijest, možete ih zanemariti, jer situacija je upravo suprotna.
– Ljudi i dalje žele imati knjigu, nešto materijalno, u okviru, skupljeno, poredano, uređeno. Internet pri tome ne škodi prodaji, dapače, pomaže joj, a knjige čiji je sadržaj prije objavljen na Facebooku imaju istu ili čak i bolju prodaju. Internet vraća poeziju u žižu, i u smislu promocije same poezije, ali i knjiga poezije. Naročito je zahvalan jer ima instantnu reakciju, ali nažalost još se rijetko koristi kao kritički medij – bilo bi divno kada bi u komentarima osim: “hvala, izvrsno, bravo, draga, divno, srce” ljudi pisali i kakve konstruktivne kritike – ali to ne znači da ih nema u inboxu – tvrdi Lokotar.
S njim se slaže i Bojan Krištofić, koji je za svoje Facebook-statuse, nagradu osvojio 2017. godine, a zatim mu je izašla i zbirka “Makroorganizmi”.
– Prvo sam pisao pjesme u prozi, a zatim i lirske pjesme te sam ih posve spontano počeo objavljivati u obliku statusa početkom 2016. Svidjelo mi se što odmah dobivam feedback, kako pozitivan tako i negativan, isključivo od prijatelja/ica i poznanika/ica, jer moje objave nisu javne. To je na koncu dovelo do izdavanja moje prve “službene” knjige, koju trenutačno predstavljam u formi glazbeno-čitalačkog performansa zajedno s prijateljem i glazbenikom Pavlom Bojanićem koji je inspiriran tekstom osmislio njegov eksperimentalno-improvizacijski kontrapunkt. U bliskoj budućnosti uhvatite nas u Rijeci i Varaždinu, a možda i drugdje – rekao nam je Krištofić.
Anonimni majstor
U nedavnom procvatu Facebook-stranica posvećenih poeziji ističe se anonimni profil pod imenom Sven Adam Ewin, koji gotovo svakodnevno izbacuje po nekoliko pjesama različitih formi i stilova, a pod svojim je pseudonimom izdao i nekoliko zbirki pjesama. Njegovo je pojavljivanje na sceni potaknulo živu internetsku debatu oko toga tko stoji iza njegova profila i je li u pitanju skupina osoba, ali SAE još uvijek mudro šuti. I jedna je od naših najboljih pjesnikinja mlađe generacije, Monika Herceg, pokrenula uspješan blog i Facebook-stranicu, a na kojoj objavljuje kako svoje tako i pjesme mnogih odličnih pjesnikinja iz regije.
– Primijetila sam kako se pojavio velik broj sjajnih ženskih glasova, kako se ta poezija toliko napunila životom da se događa nešto novo i bitno čak i unutar našeg malog jezika, a svoju potrebu za pisanjem bilješki, obilježavanjem pjesama koje su mi bitne i stalnog traženja novog materijala sam samo prebacila u virtualni svijet. Pero Zubac je rekao da je internet spasio poeziju. Sama činjenica da će radi interneta poezija jedne Anke Žagar ili Danijela Dragojevića ipak biti lako dostupna svima čini me sretnom. Vjerujem da poezija nadilazi okvir vremena, ali i da se mora prilagoditi novim načinima prilaženja čitateljima. Ako je to sada internet, neka je. Poezija je uvijek ionako pripadala i pripada svima – zaključila je Monika Herceg.
Dobar osvrt! A tek proza! A tek blogovi, YouTube kanali, književno-kulturne grupe na fb kao npr. Literatura-lijepa riječ.