Gaella Gottwald nova je ravnateljica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu. Ovo je njezin prvi radni tjedan u velebnoj zgradi Meštrovićeva kružnoga paviljona na Trgu žrtava fašizma bb, a u svom novom uredu dočekala nas je riječima:
- Hajdemo nešto i raditi. Ljudi će reći, Ah, ta Kanađanka, puni su je mediji, samo daje intervjue! Priznali smo da je da je njezino pojavljivanje na mjestu ustanove gdje su uglavnom prijašnjih godina sjedili slikari, kipari i poneki povjesničar umjetnosti, sasvim nova situacija u našoj sredini, pa je tim više kao nova osoba zanimljiva medijima. A već je drugi radni dan posjetila ateliere starijih članova HDLU-a, ustanove koja broji oko 1300 članova svih generacija.
Nova osoba, zanimljiva biografija? Tko je Gaella Gottwald?
- Rođena sam u Kanadi, u Montrealu 1975. godine, a to je zemlja koju najmanje poznajem jer sam rano otišla. Odrasla sam u Americi, a imam neobično iskustvo s roditeljima “smiješnog” braka, majkom Hrvaticom i ocem Indijcem s kojima sam se mnogo selila. Od svoje šesnaeste godine živjela sam u Beču gdje sam završila srednju školu, diplomirala sam povijest umjetnosti na sveučilištu Brown u Americi, godinu dana bila sam u Pragu. Kasnije sam imala stipendiju za Muzej moderne umjetnosti (MOMA) u New Yorku gdje sam radila kao asistentica kustosa za arhitekturu i dizajn.
Vjerojatno će vam upravo iskustvo iz MOMA-e ovdje mnogo koristiti?
- To svakako, jer MOMA mnogo radi na privatnom sponzorstvu. Sve američke institucije rade sa sponzorima, jer nema državnih dotacija. Kako sam željela proučavati tehnike, otišla sam u Italiju, u Veneciju. Potom sad studirala dizajn u Milanu.
Vidjeli smo vaš dizajnerski nakit, vrlo lijepo izgleda?
- Da, nakit sam počela izrađivati na mamin nagovor. Kao arhitektica po profesiji ona se bavila nakitom, a ja sam joj pomagala. Bilo je to dobro iskustvo za mene jer sam surađivala. U Italiji sam živjela gotovo deset godina, između Venecije, Milana, Torina i Rima. I eto, došlo je vrijeme za Hrvatsku.
Tko vam je rekao za natječaj u HDLU-u, kako ste se javili?
- Prijašnji ravnatelj mi je rekao. Od prošloga rujna kontaktirala sam s HDLU-om, predlagala projekte. Bila sam u Indoneziji, a kad sam vidjela uvjete, shvatila sam da ih ispunjavam i javila sam se.
Dobro govorite i hrvatski, kažete da ste naučili u kontaktima s rodbinom, boravkom na Korčuli? Kako ste zamislili voditi 2010. umjetničku udrugu?
- Mislim da se doista kompletno moramo otvoriti za svjetsko tržište. Ima mnogo pitanja. Vjerujem da su mene izabrali jer znam donekle tu problematiku, a usput sam kompletno izgrađena vani, što mogu dati nove nijanse istoga problema. Koliko sam shvatila i od komisije koja me birala (Josip Zanki, Fedor Vučemilović, Tomislav Buntak, Anita Kuharić Smrekar i Ivan Fijolić, op.a.) ja sam jedan most - pomažem ovu zadnju tranziciju jer Hrvatska je prošla nekoliko tranzicija. Da, sam tu došla prije 10 godina, ne bih se mogla nositi s tim. Sad je već stvoren jedan temelj s međunarodnim organizacijama, a usput su i otvoreni za to, meni je sada lakše. Mislim da je velika čast da radim u Meštrovićevoj zgradi koja me asocira na monument između Guggenheima i Panteona, da je prošla tolike transformacije.
Što vam je bitno u radu?
- Željela bih da u HDLU dođu i umjetnici koji sad nisu dolazili. Da se inspiriraju, da vide što je kreativnost. Shvatila sam da u hrvatskim školama nema mnogo likovnoga obrazovanja, to je meni neshvatljivo.
LIjepa mala, nema sto! Lijep posal, a ni placa sigurno nije losa.... Ali, hehe, sad bi ona bila neki most sa svijetom likovnoj umjetnosti zemlji u kojoj indentitet likovne umjetnosti jos nije jasno definiran, a niti prihvacen od strane sirihh masa u Hrvatskoj. Umjetnost jedne zemlje stvarno treba biti dokazana umjetnost doma, prije nego se idu van graditi kule u oblacima. Ali kako rekoh, mala je dobila odlican posal ....