U Hrvatskoj kulturnoj zajednici Mainz u subotu je predstavljena prva zbirka poezije naslova “Stara duša u duhu avangarde”, svjetski poznate sopranistice i liječnice koja trenutačno živi u Berlinu Helene Mamić. Riječ je o haiku, tradicionalnom japanskom obliku poezije, koji se smatra najkraćim oblikom poezije u svijetu. Ipak, taj minimalizam, kako kaže Helena, njoj je dobro došao jer je kroz njega uspjela izraziti bogat opus svojih osjećaja te utkati crtice iz vlastitoga života.
– Mene, koja nisam vična opširnom izražavanju osjećaja, haiku je oduševio. Pjesme su kratke, no opet toliko znakovite i duboke u porukama koje šalje, rekla je Helena. Sopranistica, liječnica i odnedavno pjesnikinja, publici u Mainzu je otkrila kako je haiku počela pisati na nagovor dragih ljudi, posebno bliske prijateljice, ujedno i nevjeste, a koji su joj ukazali na vrijednost tog puta kojim je odlučila krenuti, te kako je i napisala u završnom dijelu svoje knjige, nesebično je podržali da taj put sama otkrije i živi ga svim svojim srcem.
Zanimljiva je i anegdota koju je prepričala, a koja je vezana uz trenutak kad je pomislila na taj put poezije kojim je kasnije krenula.
– Bilo je Silvestrovo 2018. godine, okupili su se dragi ljudi, među njima je bila i moja draga prijateljica koja mi je kasnije postala i nevjesta. U jednom je trenutku konstatirala kako se volim izraziti minimalistički, volim avangardu, te kako to moram ovjekovječiti na papiru. Doista sam se uvijek minimalistički izražavala, a haiku poezija je bila pravi izbor za to moje izražavanje. I tako je krenulo. Ubrzo sam imala već znatan broj haiku pjesama, ali o tome tad još nikome nisam govorila. Kad sam progovorila, taj moj put je postao javan, i tu je zbirka poezije “Stara duša u duhu avangarde”, rekla je Helena.
Helena Mamić piše standardnim pravilom haiku poezije koja se sastoji od tri stiha, a stihovi imaju pet, sedam i pet slogova te nemaju naslov. Zbirka “Stara duša u ruhu avangarde” podijeljena je na devet poglavlja, te svako poglavlje simbolizira jednu tematiku. Helenina poezija se bavi raznim temama, a svakako je zanimljiv mini ciklus pjesama “Pjevanje o snovima” koji se zapravo bavi skrivenim strahovima koji se reflektiraju kroz ljudske snove. Ili ciklus pjesama “Pavor Nocturnus”, što zapravo znači “noćni strah”.
– Gotovo svaki čovjek od djetinjstva ima nekakav strah od noći, ali taj strah najčešće prestaje u nekim godinama kad se osoba izgradi kao potpuna ličnost, rekla je Helena Mamić.
Hrvatskim iseljenicima bit će svakako zanimljivo i poglavlje, odnosno ciklus pjesama "Nekonvencionalna ljepota" koju je Helena ilustrirala slikom Buškog jezera u Hercegovini odakle je podrijetlom i odakle su, kako kaže, njezini Mamići.
- Ta fotografija Buškog jezera predstavlja netaknutu vrijednost prirode, rekla je Mamić.
Heleni puno znači i ciklus pjesama “Konceptualno putovanje” kojeg je ilustrirala fotografijom broda “Achille Lauro” kojim je njezina majka prije nekoliko desetljeća putovala šest tjedana iz Hrvatske u Australiju kako bi se udala za njezinog oca.
Inače, riječ je o brodu kojeg nazivaju jednim od “najnesretnijih putničkih brodova svih vremena”, te brodom “tužne kobi” jer je u svojih 47 godina plovidbe proživio nekoliko tragedija. Naime, bio je otet u Egiptu, gubio je rute, s njega su nestajali putnici, sudario se Crvenom moru, a tragično je i završio jer je potonuo u dubinama oceana.
No, Heleninoj majci je donio sreću, a Helena je nastavila putovati po svijetu, odnosno nastavila je to konceptualno putovanje koje je započela njezina majka.
– Često me pitaju, ne bi li mi bilo bolje kod kuće u Splitu, ali da nisam putovala po svijetu, da se nije dogodilo sve što se dogodilo, ne bih znala što sve znam, i ne bi u sebi nosila to bogatstvo, zaključila je sopranistica.
U nastavku programa Helena Mamić je izvela i nekoliko glazbenih djela uz klavirsku pratnju Jasne Lovrinčević, koja je i novinarka Fenix-magazin.de. Među djelima koje su izvele je “Mala Floramye”, najpoznatija pjesma iz operete “Splitski akvarel” hrvatskog skladatelja Ive Tijardovića, koju Helena izvodi na svim svojim inozemnim nastupima.
Prethodno je Jasna Lovrinčević publiku upoznala s poviješću Japana iz kojeg je proizašla haiku poezija te istaknula kako haiku danas koriste književnici diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Istaknula je kako je Japan kroz stoljeća većinu toga preuzeo od Kine, no ne i haiku čiji je začetnik japanski pjesnik Masaoka Shiki (1867-1902.).
Stihove iz haiku zbirke čitala je književnica Marijana Dokoza, a ovoj zanimljivoj večeri koju je organizirala predsjednica HKZ Mainz Jasna Ačkar, nazočila je konzulica Generalnog konzulata RH u Frankfurtu Brankica Šimundić koja je publiku pozdravila u ime generalnog konzula Vedrana Konjevoda.
Konzulica je u svom pozdravnom govoru istaknula kako joj se ova večer iznimno svidjela te se nada kako će Hrvati u Njemačkoj i dalje raditi na tome da svojim sunarodnjacima približe bogatstvo za koje su u tuđini svojim djelima zaslužni upravo Hrvati.
