"Pred pola godine u Domu kulture senzacionalno je otvoreno profesionalno kazalište u Bjelovaru, koje je za sada posebno samo po tome što je vjerojatno jedno od prvih kazališta u povijesti svijeta koje se otvaralo bez izabranog voditelja. K tome je par tjedana nakon otvorenja poništen natječaj za voditelja kazališta jer niti ja niti drugi kandidat koji također ima diplomu umjetničke akademije nismo zadovoljili (kako kaže gradonačelnik) 'visoku ljestvicu koju je komisija postavila'. Još jedna svjetska posebnost profesionalnog kazališta u Bjelovaru odnosno biranja njegova voditelja je i u tome što su u komisiji za izbor 4 od 5 članova nestručni odnosno bez ikakvog praktičnog (a ni formalnog) predznanja o produkciji kazališne predstave. Da to netko napravi u poljoprivredi, dobio bi vilama po leđima."
U tih nekoliko rečenica objavljenih na Facebooku bjelovarski glumac i tehnički ravnatelj tamošnjeg BOK festivala Ivan Ožegović sažeo je problem koji već mjesecima muči njegove sugrađane, a pogotovo one iz svijeta kulture – kazalište su dobili, ali tko ga zapravo vodi? Gdje je repertoar i tko će ga provoditi? O tome smo porazgovarali s glumcem koji se, kako kaže, još uvijek nada da za novo bjelovarsko kazalište ima spasa.
Javno ste reagirali na stanje s objavljenim pa poništenim natječajem za ravnatelja bjelovarskog Doma kulture. Što se tu zapravo događa?
Da, izašao sam s povećim statusom na svom Facebook profilu jer sam imao potrebu ukazati na nepravdu. U Bjelovaru je u svibnju otvoreno profesionalno kazalište i to je za svaku pohvalu, ali otvoreno je bez voditelja i ostalo je puno upitnika. Natječaj je raspisan pa u lipnju poništen. Sredina listopada je, a kazalište nema voditelja. Smatram da je već ozbiljno ugrožena sezona 2024./2025, a i postoji opasnost da se u pitanje dovede cijela 2025. godina u kazalištu u Bjelovaru. Ne znam tko odlučuje o potencijalnim koprodukcijama, gostovanjima, te koje će se iduće produkcije raditi. Ponajbolji redatelji često su zauzeti puno vremena unaprijed pa je logično zapitati se koga će se moći dovesti "od danas do sutra".
Što vas je motiviralo da se prijavite za ravnatelja kazališta? Možete li istaknuti neke od bitnijih stavki svoje kandidature?
Pošto se kazalište radi ispočetka, gledam na to kao odličnu priliku stvari postaviti na zdrave temelje bez repova od prije. Dulji niz godina obavljao sam razne funkcije na Bok festivalu, jednom od najbitnijih kazališnih festivala u Hrvatskoj i susjednim zemljama, te sam se odlučio prijaviti na natječaj. Moj glavni i neskriveni motiv je da Bjelovar dobije sjajno profesionalno kazalište. Kao najvažnije stavke svog programa istaknuo bih dulji proces proba jer smatram da se u zagrebačkim kazalištima nepotrebno smanjilo vrijeme nastajanja predstava i da se premali dio proba radi na sceni. Također bih uveo writers room, otvorio eksperimentalnu scenu gdje bi se igrali komorniji komadi, organizirao susret akademija, u fazi proba uveo savjetnika za scenski govor, imam i deje za međunarodne koprodukcije... Važan je problem, na koji sam u razgovoru s komisijom ukazao, što se ne zna kojim se budžetom raspolaže. Jedno je reći da ću dovesti Sama Mendesa i Ala Pacina, a drugo je koliko zbilja imamo novca.
Zašto mislite da je vaša prijava odbijena i jesu li točne kuloarske priče da se to mjesto "namješta" nekome iz Zagreba?
Ne znam, ali ako su te priče točne, nadam se da se neće ostvariti. Možda sam nerealan idealist, ali želim vjerovati da ako korupcija i nepotizam tresu ostatkom Hrvatske, to nije slučaj s Bjelovarom. To zašto je moja prijava odbijena – morate pitati komisiju. Moguće je da im se nije svidjelo što sam im na razgovoru za posao postavio pitanja na koja su mi odgovori potrebni kako bih mogao znati mogu li ispuniti svoj program ili ne. Dio prijatelja savjetovao mi je da na razgovoru kimam glavom i da ću dobiti posao. Ali što će mi to ako ću nakon nekoliko tjedana shvatiti da ne mogu obavljati svoj posao. Nisam se tu prijavio da postanem uredski uhljeb, da primam plaću i ne radim ništa. Važno mi je naglasiti i da nisam javno reagirao zato što je moja prijava odbijena, nego zato što je cijeli natječaj poništen, a novi do danas nije raspisan. Osobno nemam nikakav problem s tim da se na tu poziciju dovede osoba stručnija od mene i koja će taj posao znati raditi bolje, ali smatram da je potrebno što prije početi s radom.
Komentirali ste angažman Dubravke Vrgoč kao praktički prvu stvar u tom kazalištu. Što je u tome neobično?
Ne bih se puno osvrtao na gospođu Vrgoč, jer je već previše o njoj pisano po medijima i na jako je sumnjiv način došla na mjesto intendantice HNK Rijeke, a i cijeli mandat u HNK Zagreb obilježen je s previše kontroverzi. Ne znam zašto je se onda nakon svega toga dovelo u Bjelovar. Opet se bojim da se nije savjetovalo sa strukom, a vjerujem da bi struka bez problema predložila desetak kvalitetnijih kandidata.
Koje probleme u Domu kulture, odnosno novom profesionalnom kazalištu trenutačno vidite?
Sama zgrada ima svojih problema koji isto proizlaze iz negiranja struke u fazi obnove Doma kulture. No sada se treba prilagoditi i krenuti proizvoditi predstave koje se tamo mogu napraviti, znači koje ne zahtijevaju rund-binu ili cugove. U zagrebačkim kazalištima trenutačno je dosta velik problem s nedostatkom tehničara, a to će se osjetiti i u prvim koracima bjelovarskog profesionalnog kazališta. Trenutačno je zaposlen samo jedan, a mislim da je minimum da budu trojica. Također nam treba domar, scenski radnici, osoba za marketing, garderobu/kostime, producent... Publika često ne vidi koliko je ljudi potrebno iza kulisa da bi predstava funkcionirala. Moja ideja je da se nedostatak ljudi "pokrpa" ljudima iz CUK-a Bjelovar koji rade sjajan posao i već nam puno pomažu za Bok festival. Ja sam dečko sa sela, nemam problema da prvih nekoliko godina pomažem nositi scenografiju, ali važno je da gradska vlast shvati važnost otvaranja mjesta scenskih radnika, jer što ćeš ako ti jedan ode na bolovanje? Igrati predstavu bez scenografije?
Gradonačelnik Hrebak ovih je dana testirao ideju o novoj koncertnoj dvorani, pa čak i muzeju suvremene umjetnosti koji bi se otvorio u Bjelovaru. Jesu li to realne najave?
Ma super su mi sva ulaganja u kulturu, samo se treba vidjeti koji su prioriteti. Dom kulture ima svojih mana, ali ajmo dovršiti posao s profesionalnim kazalištem, a onda gledati ulaganja u koncertnu dvoranu. Muzej suvremene umjetnosti u Bjelovaru, to je ideja koje se ne bi posramili ni najveći ljubitelji umjetnosti u Bjelovaru, ali mislim da je realnija memorijalni centar ili memorijalna kuća Vojina Bakića. No moja uža specijalnost je kazalište, tako da oko muzeja suvremene umjetnosti treba pitati stručnije ljude od mene.
Za kraj, mislite li da ste si javnom reakcijom uništili šanse za čelno mjesto u novom bjelovarskom kazalištu, na kojem su vas mnogi već vidjeli?
Moguće, ali uvijek se važno boriti za istinu. Promislio sam i racionalno ušao u ovu dobronamjernu, odnosno konstruktivnu kritiku vlasti svjestan mogućih posljedica. Želio sam staviti dobrobit kazališta ispred svoje vlastite koristi. Uspio sam do sada preživjeti u Hrvatskoj kao slobodni umjetnik i mogao sam birati koje ću projekte raditi i koje ću odbiti, tako da ako ne dobijem ovaj posao – naravno, bit će mi žao, ali preživjet ću. Mislim da previše ravnatelja kazališta u Hrvatskoj ucjenjuje politika i onda se to odrazi na kvalitetu predstava. Ako kazalište nije hrabro, ne ukazuje na nepravdu i ne iznosi kritičko mišljenje – zašto uopće postoji? To je kao da imate nogometni klub u kojem nogometašima zabranite da uprljaju kopačke.
