Prvi film sniman unutar zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, "Prevoditeljica" je nedokuhan mješanac političko-špijunske napetice i nedovršene ljubavne priče ostvaren uz jaku dozu zastarjelo staromodnog duha u kojem su se tijekom 1970-ih proizvodile tada popularni i cijenjeni, zakučasti špijunski trileri čiji je reprezentativan predstavnik "Tri kondorova dana" (1975.), također u režiji Sydneya Pollacka.
Središnji likovi ove priče su prevoditeljica Silvia Broome i FBI-jev tajni agent Tobin Keller. Ona jedne večeri nakon radnog vremena u glavnoj dvorani UN-a slučajno čuje kako netko planira atentat na Edmunda Zuwanieja, diktatorskog predsjednika nemirne afričke zemlje Matobo, a on dobije zadatak istražiti njezine tvrdnje i spriječiti zlodjelo, ako do njega dođe.
Tijekom prisilne suradnje, između usamljene žene i svježeg udovca razvije se ljubav. Teško podnošljive nedostatke poput razvučenosti, mlitavosti, isprazno pretencioznog pretvaranja da je riječ o "važnom" filmu i nesimpatičnog petljanja priče koja se mogla iznijeti puno jednostavnije i razumljivije, poprilično popravljaju odlični nastupi dvoje glavnih glumaca, dobro napisani i izvedeni dijalozi među glavnim likovima, te povremeni dodaci crnog humora.
Dok je politička strana priče besmisleno zamućena, karakterizacija Broomeove i Kellera kao i njihov nadmetački odnos kulturnih i obrazovanih mačke i miša nude podosta zanimljivih trenutaka koji cjelinu ipak čine razmjerno gledljivom.
Iako nije ništa posebno, "Prevoditeljica" je bitno bolja od Pollackova prethodnog filma, katastrofe "Slučajna pustolovina".
