U zagrebačkim kafićima počela je igrati predstava “Nebo je sivo i vidi se ispušni dimnjak nekog tvorničkog postrojenja”, koju je prema ideji studenata s Akademije dramskih umjetnosti uobličila jaka mlada dramatičarka Vedrana Klepica. Predstavu je režirala Franka Perković, koja je samo nekoliko dana nakon premijere u Zagrebačkom kazalištu mladih postavila i Klepičin tekst “Tragična smrt ekonomskog analitičara”, a njihove suradnje sjećamo se i s festivala Nu:Write, na kojem su uspješno predstavile “To Fuck Because We Want To”.
Sjajna Hrvojka Begović
U “Nebo je sivo i vidi se ispušni dimnjak nekog tvorničkog postrojenja” četiri lika čije sudbine spaja jedna prometna nesreća susreću se u kafiću u koji svakodnevno zalaze. Predstavom odigranom u Kolažu dominirala je sjajna Hrvojka Begović u ulozi konobarice. Ona je bila i jedini svjedok nesreće u kojoj je poginuo otac jednog od gostiju, kojeg pomalo nesigurno tumači Romano Nikolić.
Nesigurnost i čežnja
Vrlo je dobar i Dado Ćosić u ulozi gosta bez novčanika, seksualno fiksiranog mladića u čijoj se obitelji dogodila tragedija, dok ulogu bivše ljubavnice njegova oca tumači dobra, ali samozatajna Milica Manojlović.
Dinamika nesigurnosti i čežnje koja se razvija među likovima Klepici služi za plasiranje sjajnih crnohumornih zapažanja o trenutku u kojem živimo, od cenzure interneta do zapadnih stereotipa ženske ljepote, s lakoćom tvoreći karakteristično opor društveni komentar. Iduća izvedba ove predstave održat će se 18. svibnja u Cafeu u dvorištu te 22. svibnja u Močvari.
