Ivica Prtenjača, omiljeni hrvatski pjesnik koji je u Profilu do sada odradio oko 600 promocija tuđih knjiga, u Crnoj je Gori dobio nagradu “Ristko Ratković” za zbirku “Okrutnost”.
Zašto strane nagrade hrvatskim pjesnicima nisu česte, a mi o svojim pjesnicima imamo visoko mišljenje?
Veliko je pitanje kakvo mi mišljenje imamo o vlastitim pjesnicima i koliko ih poznajemo. Često ih se spominje samo u prigodnom kontekstu, no slabo ih se čita. Najčešće ih se smatra čudacima s kojima je bolje ne imati posla. Mislim da je pjesnička scena u Hrvatskoj i živa i jaka, posljednjih godina napokon je s poezije skinut taj ružni epitet dosadne i nerazumljive. Prestala je i svakovrsna favorizacija proze.
Čita li se u Crnoj Gori poezija više nego u Hrvatskoj?
U krugu ljudi koje u Crnoj Gori poznajem poezija je zadržala veliku važnost. Ova nagrada jako je odjeknula, sve novine su tražile intervjue, TV, radio, ali to se dogodilo i u nas. Meni je nejasno zašto nitko od redatelja po nečijoj poeziji napravi predstavu, dramu ili balet? Imam to iskustvo s jednim kazalištem iz Francuske i znam da se ljudima jako svidjelo. Poezija je prostor slobode i zato je neprikladna za bilo koji tip rezervata. Njena je uloga da prelazi granice, bez poezije nema ni jedne umjetnosti.
Međunarodni festival
Novi ste predsjednik Goranova proljeća. Što ćete promijeniti?
Prihvatio sam se te časne i volonterske funkcije iz želje da manifestaciju održimo, a onda, ako uspijemo, i unaprijedimo. Od Goranova proljeća želimo napraviti jak i referentan međunarodni poetski festival. Znamo svi što je potka cijele te priče, Goran i njegov Lukovdol, tu se ne može i ne treba ništa mijenjati, ali neke druge stvari da. Čitanja poezije bit će ambijentalno osmišljena, ponekad i na neočekivanim mjestima, često uz glazbu i projekcije, pokušat ćemo naći grad partner za duži niz godina, dovesti barem jedno veliko, ali stvarno veliko svjetsko ime.
Kada će Goranov vijenac dobiti M. Slaviček, V. Krmpotić, I. Golub..?
O tome odlučuje žiri, ja mogu uzvratiti protupitanjem, a kad će ga dobiti Stjepan Gulin? Ono što mi je najvažnije jest da je žiri ugledan i neovisan. Tad je na njima i odgovornost za Vijenac, a ja ću se baviti time da se Vijenac dodjeljuje na dobro organiziranoj, veseloj i zanimljivoj manifestaciji.
Susret s tajnom
Uz poeziju pišete i prozu i drame. Gdje ste najviše doma?
Kako kad! Pisanje poezije je, da parafraziram velikog slovenskog pjesnika Tomaža Šalamuna, gubljenje vlastite smrti, Kundera pak ima mnogo rečenica u kojima objašnjava zašto je dobro pisati prozu. Prihvaćam sve tipove tekstualnog oslobođenja koji me u tom trenutku ili fazi povuku. No, mogu reći da me najviše od svega veseli pisati poeziju, to je uvijek susret s tajnom. A tko bi to propustio?
Je li točno da su ljudi koji su u društvu duhoviti u sebi skloni depresiji?
Imam oba ta lica. No s godinama sam se naučio nositi s tim, tako da o tome i ne mislim previše. Živim kako znam, možda je to najtočnije.
