"Past lives", odnosno "Prošli životi" zasad je jedan od najsjajnijih filmova koji su se pojavili ove godine. A nekako je vrlo izgledno i da će se zadržati visoko na listi najboljih. Svaka sitnica u ovom minimalističkom i minijaturističnom remek-djelu dokaz je i tek još jedna potvrda da su najjednostavnije stvari zaista i najuspješnije. Jednostavna priča, jednostavna glazba, jednostavan scenarij u "Prošlim životima" čine jedno obično i prostodušno, a opet tako kompleksno, životno, emotivno bogato djelo koje odjekuje glasno već od prve minute gledanja, a odjekivat će još dugo, dugo nakon odjavne špice.
"Voljelo se dvoje mladih" srž je svega. Djevojčica Na Young i dječak Hae Sung 12-godišnji su prijatelji koji idu zajedno u razred i koji se svaki dan poslije škole skupa vraćaju kući. Nerazdvojni su. Sve dok se jednog dana Na Young ne preseli sa svojom obitelji iz Seula u Kanadu. Ponovno stupaju u kontakt dvanaest godina poslije i svakodnevno razgovaraju putem videopoziva.
Njihov se odnos naprasno prekida, baš kao što je naprasan bio i odlazak Na Young na drugi kontinent. Na Young se udaje za muškarca kojeg je upoznala tijekom boravka u jednoj umjetničkoj rezidenciji. Dvanaest godina od tada u New York iz Seula napokon dolazi Hae Sung kako bi se vidio sa svojom prijateljicom iz djetinjstva. Njihov je prvi susret nakon više od dvadeset godina u najmanju ruku dirljiv. Čini se kao da je toliko toga u njima, a još više između njih zbog čega je njihov odnos satkan uglavnom od pitanja, a ne od odgovora. Bi li se tako osjećali da se nikada nisu razdvojili? Osjećaju li se tako kako se osjećaju – nostalgično, nedorečeno, melankolično, što-bi-bilo-kad-bi-bilo – samo zato što znaju da je njihov odnos nemoguć? A opet, ni sami ne znaju zašto je nemoguć. Pripisuju to sudbini, usudu, odnosno, kako oni kažu injongu, po kojem se vjeruje da osobe završavaju zajedno zato što su se već nekoliko tisuća puta susreli u prošlim životima. Nisu, vjeruju, skupili još dovoljno injonga da bi puninu svoga odnosa ostvarili u ovom životu. I ta im je spoznaja teška i bolna. Ranjava ih, iako je potpuno shvaćaju i prihvaćaju.
"Prošli životi" film je koji je zbog teme i ideje (i to posebice kada se u obzir uzme da su redateljici Celine Song najveća inspiracija bile autobiografske crtice) sam po sebi prekrasan. No ono po čemu je ovaj film toliko poseban i, vrijedi spomenuti još jednom, zbog čega se već sad može smatrati jednim od najboljih filmova godine, jest način pripovijedanja koji cijeloj priči daje tako jasnu, konciznu i preciznu zaokruženost. U jednoj od ključnih scena na samom početku filma, koja je sama za sebe tako upečatljiv prizor koji naprosto oduzima dah, stala je cijela filozofija – i filma i teze o injongu, koja je u njegovu središtu, ali i o životu. Film koji se ne smije propustiti!
