Na Valentinovo prije točno trideset godina svjetlo dana ugledao je jedan od najvažnijih i najutjecajnijih filmova svih vremena – “Kad jaganjci utihnu”. Pomalo morbidan odabir datuma Dana zaljubljenih za premijeru tog psihološkog horora bio je samo djelomično namjeran s obzirom na to da se produkcijska kuća Orion, koja je tada bila pred bankrotom, nije htjela kockati s promoviranjem tako bizarnog filma u prime-time predbožićnom terminu. U tadašnjoj hollywoodskoj klimi, naime, priča o mladoj FBI detektivki, psihijatru-ljudožderu i Buffalo Billu, serijskom ubojici koji od koža svojih žrtava šije odijelo, predstavljala je rizik na kinoblagajnama. Postojala je legitimna šansa da će film širokoj publici jednostavno biti prestravičan.
“Kad jaganjci utihnu” nastao je na predlošku istoimenog romana Thomasa Harrisa, drugog nastavka u serijalu knjiga o doktoru i kanibalu Hannibalu Lecteru. Harris je svog antijunaka temeljio na liku i djelu stvarnog serijskog ubojice Alfreda Ballija Treviña, liječnika iz meksičkog grada Monterreya koji je ubio i krvnički osakatio svog ljubavnika te niz nesretnih autostopera. Ubojica i pisac upoznali su se 60-ih godina u bolnici zatvora u Monterreyu, gdje je Harris na novinarskom zadatku intervjuirao jednog od zatvorenika. A zatvorski liječnik, stanoviti dr. Salazar, sitan, elegantan i neobično miran čovjek, ispostavit će se nešto kasnije, bio je i sam zatvorenik – nitko drugi doli okrutni Treviño koji je tada čekao izvršenje smrtne kazne. U zanimljivom obratu pušten je na slobodu i sve do svoje smrti 2009. godine nastavio je raditi kao liječnik nudeći besplatno svoje usluge najsiromašnijim građanima. Ostaje nepoznato je li ikada pročitao knjige ili pogledao filmove koje je inspirirao.
A i prema prvom Harrisovu romanu u kojem se pojavljuje Hannibal Lecter, sredinom 80-ih snimljen je film “Manhunter” redatelja Michaela Manna, no nije se baš proslavio. Nekoliko godina poslije, glumac Gene Hackman naumio je režirati nastavak u kojem bi sam glumio Lectera, no na inzistiranje svoje zgrožene kćeri, morao je odustati. Na koncu, redateljsku palicu preuzeo je Jonathan Demme, do tada poznat kao redatelj šašavih komedija. Iako je Demme bio oduševljen scenarijem od kojeg je htio napraviti novog “Psiha”, činilo se da baš nitko od hollywoodskih velikana ne želi glumiti u takvom filmu. Ulogu FBI-jevke Clarice Starling tako je prvo zgađeno odbila Michelle Pfeiffer pa i romantična ljubimica Meg Ryan, a Sean Connery nije htio ti čuti za to da glumi Hannibala. A možda i bolje, jer onda ne bismo dobili izvanredne izvedbe Anthonyja Hopkinsa i Jodie Foster, koji su film “Kad jaganjci utihnu” lansirali u vječnu slavu. Foster nije bio njegov prvi izbor, prisjetio se redatelj poslije ali bila je toliko očarana knjigom da je molila za tu ulogu. Nakon izlaska, film je postao instant-hit, ali naišao je na oštre kritike LGBT zajednice – nisu bili zadovoljni načinom na koji je prikazan navodno biseksualni i transrodni lik ubojice Buffalo Billa. No, takvim kritikama, bar u tadašnje vrijeme, nije se zamarala Američka filmska akademija pa je tako “Kad jaganjci utihnu” nominiran za sedam Oscara. Osvojio ih je čak pet, i to takozvanu “veliku petorku” – Oscar za najbolji scenarij, glavnog glumca i glumicu, redatelja te najbolji film. Postao je time tek treći film u povijesti, nakon “Dogodilo se jedne noći” i “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, koji je nagrađen u svih pet najvažnijih kategorija.
A Hannibal Lecter postao je tako jedan od najpoznatijih filmskih zlikovaca u povijesti - Hopkins ga je tumačio i u iduća dva nastavka. Prvog, “Hannibala”, iz 2001. režirao je čuveni Ridley Scott. U njemu, Foster je odbila reprizirati svoju ulogu Clarice Starling pa ju je zamijenila Julianne Moore. A iako je ostvario popriličan uspjeh kod publike i zaradio više od 350 milijuna dolara na kinoblagajnama, kritičari nisu bili oduševljeni i nije se baš usrećio s nagradama. Uslijedio je “Crveni zmaj” u režiji Bretta Ratnera, ali primljen je poprilično mlako. Najgore je prošao “Hannibal: Početak”, u kojem Gaspard Ulliel tumači mladu verziju tog slavnog psihopata. S njim je legendarni dr. Hannibal Lecter pak prešao dugačak i sramotan put od Oscara do Zlatne maline. Ugled mu se ipak znatno popravio kad je u njegove cipele uskočio fantastični Mads Mikkelsen u TV seriji “Hannibal”. No, Hollywood, znamo, od svoje zlatne koke neće odustati dok je ne iscrpi do kraja pa nas tako ove godine čeka i TV serija “Clarice”.
Odličan film.