"Želim kazalište uvući u grad jer kazalište koje ostaje zatvoreno u prostoru svoje zgrade postaje irelevantno", izjavila je Mani Gotovac preuzimajući dužnost intendantice HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, objašnjavajući brak iz interesa koji je nakanila sklopiti s estradom postavljajući "Karolinu Riječku" sa Severinom u naslovnoj ulozi. "Obilje sponzora i petnaest rasprodanih predstava unaprijed - ja sam svoje obavila", izjavila je ovih dana Severina Vučković pokazujući kako ne gaji iluzije. "Ona glumi bolje od 80 posto hrvatskih glumica",
tvrdi redatelj Lary Zappia.
Sve su to simptomi nužni za kontekstualizaciju ove predstave u riječki i hrvatski kazališni zemljovid. Zappia je u komadiće razbio povijesne podatke, Marulićevu "Juditu", "poetiku" estradnog nastupa i mjuzikla, Gervaisovu inačicu komedije "Karolina Riječka" i znameniti istoimeni rock-mjuzikl iz 1981. Od toga čini mozaik u kojem svatko može pronaći nešto za sebe. Treba li denuncirati njegov postupak i nakane?!
Na početku predstave ispred "dvora", zgrade HNK, engleski admiral proziva Riječane što preziru, ogovaraju i zlostavljaju Karolinu Belinić, ženu koja je 1813. u crnini i s dubokim dekolteom pošla u šator pobjednika moleći da se ne granatira njezina Rijeka. Engleski je vojskovođa popustio i - granatirao susjedni Bakar. Zappia prvi dio posvećuje odnosu građana i Belinićeve, a drugom dijelu u žarištu je odnos britanskog admirala i Karoline. On brani boje smrti, ona boje života. Afirmacija ženskog principa, nasuprot muškom Thanatosu?!
Belinićeva je triput silovana. Prvi put (dobrovoljno?) na admiralskom brodu, drugi put zlostavljanjem vlastite sredine, treći put kad joj austrijski car odbija uručiti orden. Ne čini li vam se to poznato. I narode zlostavljaju, zar ne, među ostalim, širenjem pseudokulture. Zappia je pronašao sretan kontrapunkt. Marulićeva "Judita" snažno i razgovijetno iz groba progovara o arhetipskoj situaciji žrtvovanja za vlastiti narod, a Edita Karađole sretno je utjelovila taj glas. Galiano Pahor, Olivera Baljak zajedno sa Severinom čine snažan trokut ove predstave za koju su glazbeni okvir sačinili Duško Rapotec Ute, izuzetnu scenografiju Dalibor Laginja, raskošne i djelotvorne kostime Leo Kulaš. Osobito u drugom dijelu koreografkinja Mojca Horvat pokazala je zavidnu vještinu oblikovanja pokreta... Predrag Sikimić u manjoj ulozi iznio je snažan sažetak vremena i naših inteligentnih suvremenika zauzetih za vlastiti tanjur...
Ne pada nam na pamet biti prvi koji će baciti kamen na ovaj brak iz interesa estrade i visoke kulture. Zappia je priredio svojoj sredini puno više od običnog seoskog derneka, zapravo razobličio ga je.