Karizmatična Rokia Traoré jedna je od predvodnica novog glazbenog vala
koji dolazi iz siromašne afričke države Mali i u posljednje vrijeme
zapljuskuje europske medije učestalim hvalospjevima. Razgovarali smo s
njom uoči sutrašnjeg koncerta u Aquariusu.
U svojoj glazbi obilato
koristite instrumente karakteristične za tradicionalnu malijsku glazbu,
a ona ipak zvuči moderno...
– To mi je bila i namjera od početka. Nisam željela biti još jedna od
onih koji prepakiranu tradiciju prodaju zapadnjacima. Glazbena
tradicija u Maliju je vrlo bogata. Htjela sam slijediti vlastiti
instinkt i ideje, a kulturnu ostavštinu i instrumente koristim kao dio
inspiracije.
Pjevate i svirate
nekoliko instrumenata, sami pišete, aranžirate... Je li bilo teško
izboriti se za takvu umjetničku nezavisnost i individualizam?
– U Maliju je glazba usko vezana uz kastinsku strukturu društva.
Postoje skupine ljudi koje već stoljećima izvode glazbu, ona je dio
njihovog identiteta, a postoje i kaste poput one iz koje dolazi moja
obitelj, kojima su tradicionalno nametnuta ograničenja i zabrane
bavljenja glazbom. Moglo bi se reći da sam na scenu došla niotkuda. Moj
otac je bio diplomat i od ranog djetinjstva putovala sam svijetom,
upijajući različite utjecaje. Oni s kojima sam radila u Maliju odbijali
su kombinirati instrumente poput balafona, n’gonija i kore u jednoj
pjesmi...
Je li prepreka bila i to
što ste žena?
– Sasvim sigurno. Nisam bila griotte, odnosno pripadnica tradicionalnog
svijeta iz kojeg je glazba dolazila. Gledali su me kao pretencioznog
autsajdera. To me naučilo najvrjedniju lekciju: to što si mlada,
neiskusna ili žena ne znači ništa, ako vjeruješ u svoje ideje i ciljeve
možeš ih ostvariti.
Izjavili ste da pripadate
novoj generaciji afričkih glazbenika koji na drukčiji način
predstavljaju Afriku svijetu.
– Mislim da je dužnost svakog Afrikanca ili Afrikanke koji za to imaju
mogućnosti utjecati na promjenu percepcije društva u kojem živimo. Naše
društvo opterećeno je silnim problemima od političkih do psiholoških,
koji su velikim dijelom posljedica kolonizacije. Prošlo je svega
nekoliko desetljeća od osamostaljenja afričkih država i mnogo se toga
još sporo razvija, ali mi nismo tako zaostali kako nas uglavnom
doživljavaju. Nova generacija afričkih glazbenika želi pokazati da i
ovdje postoje ljudi koji rade nešto novo i moderno.
Ponekad za vas kažu da
ste “afrička Tracy Chapman”. Što mislite o tome?
– Tracy Chapman jako je popularna u Maliju i ja je cijenim, ali smatram
da u glazbenom smislu imamo vrlo malo zajedničkog. Na početku karijere
pojavila sam se kao djevojka koja svira gitaru i pjeva, što je bilo
vrlo neobično. Netko je tada povukao prvu usporedbu koja mu je pala na
pamet i ona me prati do danas, iako nema baš puno veze sa stvarnošću.
Ako ljudi razumiju ono što radim, svejedno mi je kako će me
karakterizirati i zvati.
Brojni malijski
glazbenici u posljednje su vrijeme stekli globalnu slavu. Koje je vaše
mišljenje o glazbenoj sceni u Maliju?
– Glazba je sigurno jedna od najvrjednijih stvari koje imamo i lijepo
je što je tako dobro prihvaćena u inozemstvu. Međutim, paradoksalno je
pričati o glazbenoj sceni u Maliju, kada u cijeloj zemlji postoje samo
dva mjesta na kojima možete održati koncert po nekim normalnim
standardima. Teško je razmišljati o glazbenoj sceni ako postoji gomila
puno važnijih i većih problema, u zdravstvu, obrazovanju,
gospodarstvu... Glazba može pokrenuti Afriku, ali samo ako sa sobom
donosi nove ideje.
RAZGOVOR Rokia Traoré uoči nastupa u zagrebačkom klubu Aquarius
Rokia Traoré: Sve više stvaramo modernu glazbu
