Dok je u Zagrebu izabran "najutjecajniji intelektualac", jednostavno i
lako kao da se bira "nogometaš godine" ili "ljepotica ljeta", u
Beogradu će, čini se, ipak nešto teže biti izabran "najznamenitiji
Srbin/Srpkinja". Dok je prvim živim hrvatskim intelektualcem proglašen
Miroslav Radman, prvi mrtvi srpski intelektualac još se bira.
Zasad u toj anketi tjednika NIN i Radiotelevizije Srbije, s predložena
44 besmrtnika, ispred Svetog Save, Zorana Đinđića i Nikole Pašića vodi
Nikola Tesla.
Na listu "istorijskih ličnosti koje su obeležile i svoju epohu i
Srbiju" NIN i RTS su, osim Svetog Save, Pašića, Tesle i Đinđića,
uvrstili i niz političara, književnika, slikara, vladara, znanstvenika,
nacionalnih prosvjetitelja te kompozitore, vladike i guslare. Od Marka
Kraljevića do Borislava Pekića. Od despota Stefana Lazarevića do Mileve
Marić-Einstein.
Od Stefana Nemanje do Ive Andrića. Na toj listi 44 odabrana
znanstvenika koji su obilježili "i svoju epohu i Srbiju", uz Teslu,
Jovana Cvijića, Mihajla Pupina, nekadašnju Einsteinovu družicu i Josipa
Pančića, uvršten je i sam Ruđer Bošković! Kako je taj učeni i mudri
Dubrovčanin, školovan u isusovačkim školama po Italiji, koji nikad nije
stupio u Srbiju, osim što je doista obilježio svoju epohu, "obeležio i
Srbiju"?
Neuka Srbija
Što je neuka Srbija Boškovićeva vremena mogla preuzeti od njegova
nauka, pa da Bošković na NIN-ovu i RTS-ovu listu dospije po kriteriju
"ličnosti koje su obeležile i Srbiju"? Na tu je listu Ruđer Josip
Bošković mogao doći samo tragom stare priče o "srpskom Dubrovniku",
čiji su pobornici nedavno i usred Zagreba Ivu Vojnovića proglasili
"srpskim književnikom".
O poznatom prirodoslovcu Josipu Pančiću u kratkom popratnom životopisu
u NIN-u ne piše da je rođen blizu Bribira, ponad Novog Vinodolskog. Ali
piše da je taj poznati botaničar njegovim imenom endemska
srbijanska crnogorica prozvana je Pančićevom omorikom studirao u
Beču gdje je upoznao Vuka Karadžića, "što je imalo utjecaja na njegovu
odluku da se vrati u Srbiju"!
Lapsus o hrvatstvu
Premda do tada nikad u njoj nije bio, odlučio je "da se vrati u
Srbiju"! No, neovisno o tome lapsusu i činjenici da je bio Hrvat,
Pančić je, za razliku od Boškovića, sigurno obilježio svoju srpsku
epohu (bio je i prvi predsjednik SANU), pa je sasvim prirodno da ga se,
neovisno o etničkom podrijetlu, broji među srpske "istorijske
ličnosti". Slično je i s velikim romanopiscem, nobelovcem Ivom
Andrićem, koji je sam odlučio biti srpskim piscem.
Isto vrijedi i za autora Derviša i smrti Mešu Selimovića, koji je
također odlučio biti pripadnikom srpske književnosti. Uvrštavanje među
neosporne srpske ličnosti i Ruđera Boškovića, pa i Mehmed-paše
Sokolovića pokazuje da stara čaršijska svijest živi i dalje,
držeći srpskim i ono što nije (samo) srpsko, svojatajući i ono što
nikako nije srpsko. Ako pritom treba nešto i krivotvoriti, ne preza se
ni od toga, bilo da se bitna činjenica ispusti ili nebitna "podeblja".
Kako takav tip svijesti reducira i krivotvori zbilju vidjelo se tijekom
proteklog stoljeća, a osobito prije srpske čaršijske agresije, uvelike
započete i zbog takvog iščašenog mišljenja. Da takav pomaknuti
tip mišljenja postoji i danas zorno pokazuje i krađa Ruđera Boškovića.
Čemu činjenice i logika ako se to protivi čaršiji i njezinim mentalnim
shemama? Kako se pak može falsificirati i podmetati kad se čaršiju
pretvori u čip osvjedočio sam se i sam u nedavno izašlom NIN-u.
Solipsistički skicirajući "političku panoramu Hrvatske", novinarka
NIN-a niže svoje impresije pa je Hrvatska nakon njezina "packanja"
nalik na onu kakvom su je prije rata skicirali slični. Dapače, biva još
gorom, perfidnijom.
Ironizira činjenicu
A kad je Vukovar posrijedi (povod tekstu je obljetnica njegova pada),
onda još i dvoličnom. Jer, da je, dok se slavilo herojstvo vukovarskih
branitelja istodobno javno prešućeno da je u Vukovaru "istoga 18.
novembra odana počast i srpskim žrtvama rata i masovnog pokolja"!
Citirajući dio moga teksta o Vukovaru, novinarka NIN-a pokušava
ironizirati činjenicu (vidljivu na svakoj vukovarskoj snimci) da su
Vukovar napadali vojnici JNA i četnički dobrovoljci, što sam opisao kao
"pomiješanost crvenih petokraka i četničkih kokardi, vojnog marksizma i
čaršijskog fašizma".
I tu moja rečenica prestaje (u što se svatko može osvjedočiti ulaskom
na web stranice Večernjeg lista, čitanjem posebnog priloga posvećena
Vukovaru), no novinarka NIN-a, valjda "znajući" što mislim, tu ne
staje, nego umjesto točke stavlja zarez, a onda domeće "pravo lice
srpske ideologije nekrofilije", a potom stavlja točku! Da je to učinila
nekome drugome, vjerojatno ne bih ni znao, pa se tako još jednom
potvrđuje da najbolje znaš koliko netko laže kad o tebi laže.
Krivotvorenje biografija poznatih, krivotvorenja po novinama,
beskrupulozna posezanja za tuđim, bestidna podmetanja, nastavljanje
kulta laži, besprizorna želja za širenjem i psihologija svojatanja
pokazuju da se "načertanija" još čitaju, da se zlodusi pušteni iz
Vukova kovčežića u nj još nisu vratili. Ako netko i ne trepnuvši
"mazne" Ruđera Boškovića i još ga izloži kao svoga, onda stil čaršije i
"duh palanke" još žive.
Predložena su 44 imena, vodi Tesla
Na predloženoj listi niz je od 44 vladara, književnika, političara, vladike, nacionalni prosvjetitelji, slikari: Car Dušan, Arsenije Čarnojević, Marko Kraljević, Sveti Sava, Majka Jugovića, Knez Lazar, Karađorđe, Dositej Obradović, Svetozar Marković, Vuk Stefanović Karadžić, Kralj Petar, Nikola Pašić, Branislav Nušić, Nikola Tesla, Jovan Cvijić, Nadežda Petrović, Miloš Crnjanski, Mihajlo Pupin, Mileva Marić-Einstein, Stevan Mokranjac, Desanka Maksimović, Borislav Pekić, Zoran Đinđić U vodstvu je Tesla, a slijede Pašić, Đinđić i Sveti Sava.