Cilj mog projekta Nevidljivi Sisak, kojim se bavim zadnjih pet godina, rehabilitacija je kulturne baštine grada Siska. Radom na projektu, intimnije sam počeo doživljavati kompleksnu društveno-političku pozadinu navedene problematike. U fazama realizacije i dizajniranja postava, dokumentarističku kombinatoriku slaganja statističko-činjeničnih podataka, trudio sam se oživjeti svojim osjećajem-stavom o proučavanoj građi, odnosno događanjima koji su sve to proizveli. Istraživanje i razvoj komunikacijsko-izložbenih alata bazirao sam na razgovoru, pregledavanju i prikupljanju arhivskih materijala (fotografije, dokumenti itd.) te fotografiranju i snimanju ljudi, a naročito današnjeg stanja.
U najnovijem ciklusu Sadašnjost povijesti, probao sam napraviti kreativni korak dalje i vizualizirati danas uobičajen pogled na radnika i njegova prava uspoređujući ga s ponudom načina života koji mu nudi državni aparat. Slobodnije rečeno, navedeni aparat doživljavam kao dotrajali i pokvareni birokratski mehanizam, a radnike kao hipereksploatiranu tržišnu živu vagu bez prava i identitetaprostora i objekata koji su mi služili kao okosnica za razvoj priče. Daljnjim postupcima obrade, nastojao sam kreirati sintezu faktografije i osobnog doživljaja... tako piše Marijan Crtalić uoči nove izložbe koju je naslovio Sadašnjost povijesti.
Izložba se otvara u srijedu, 8. veljače u 19 sati u Galeriji VN u Ilici 163a, i ostaje otvorena do 24. velječe.
Crtaliću radite nešto posve novo, svaka čast!