U bogatoj zagrebačkoj klasično-glazbenoj ponudi čovjeku lako promaknu "mali" koncerti široj javnosti nepoznatih glazbenika. Srećom, s više sam strana bio upozoren da ne propustim recital prošlog utorka u Mimari. To nije bio koncert. To je bila gozba!
Darko Žuk pokazao se u svakom pogledu na visini zadatka, odnosno programa hrabro sastavljenog od klavirskih skladbi Richarda Wagnera i njegovih opernih ulomaka u kongenijalnim klavirskim obradama Franza Liszta.
Iz suverene tehnike rijetko izvire i takva radost s kakvom se Žukovi prsti rastrčavaju po čitavoj klavijaturi u suludo teškim Lisztovim obradama. No, još je teže učiniti da iz klavira izviru raskošne boje velikog orkestra i zbora kao u Uvertiri Tannhüsera, Pjesmi prelja iz Ukletog Holandeza ili Predigri trećeg čina i svadbenoj koračnici iz Lohengrina.
Povrh svega toga Žuk je publiku uvukao u Wagnerove virove dubokim razumijevanjem same srži glazbe koju je tako muzikalno "pjevao" na klaviru istovremeno kristalno jasnom artikulacijom oblikujući čudesno mnoštvo detalja koji cvatu oko melodijskih linija.
Osobito su impresivni bili polagani lirski prizori napeti do krajnjih granica izdržljivosti materijala, od Wolframovog pozdrava večernjoj zvijezdi iz Tannhäusera do Elzinog sna iz Lohengrina, čemu su dobar uvod bile Wagnerove skladbe "Dolazak k crnim labudovima" i Sonata u As-duru. Vrhunac, pak, preobrazbe klavira u instrument Wagnerove vokalno-orkestralne mistike bila je potresna izvedba Izoldine ljubavni smrti iz finala Tristana.
Takvi posvećenici glazbe i instrumenta često su i vrlo samozatajni. Zato hvala Koncertnoj direkciji Zagreb na organizaciji ovog koncerta. S nestrpljenjem čekamo sljedeći recital Darka Žuka.
