Krajem devedesetih ponovo sam se vratio stripu nakon što sam sedam-osam godina imao pauzu u čitanju, uglavnom zbog rata, ali vrlo sam brzo shvatio kako se u tih nekoliko godina puno toga u stripu promijenilo. U osamdesetima je bilo lako čitati i skupljati stripove. Bili su dostupni na svakom koraku, bili su jeftini i svi su ih moji prijatelji i poznanici čitali. Ono što nisi mogao ili stigao kupiti mogao si posuditi od prijatelja ili se mijenjati s nekim i, osim ako nije bila riječ o nekim rijetkim brojevima, bilo je relativno jednostavno popunjavati kolekciju.
Međutim, u devedesetima stripova je odjednom bilo jako malo, kao i čitatelja. Gdje sad naći brojeve koji ti nedostaju, gdje naći popise i informacije koji ti trebaju, gdje upoznati druge stripofile i s njima razmijeniti stripove, dojmove, iskustva? Internet je tada bio tek u povojima, ali bilo je jasno kakve sve mogućnosti pruža i koliko će nam svima promijeniti živote. Ja sam bio mlad i nadobudan programer netom izašao s faksa i rješenje mi se činilo očito: napravit ću web-stranicu posvećenu stripovima. S obzirom na moje tehničko znanje i struku s jedne strane te strast prema stripu s druge, uspjeh nije mogao izostati. Dana 1.11.2001 rodili su se www.stripovi.com. Stranice su bile zamišljene dosta ambiciozno, sadržavale su popise, skenove naslovnica, tekstove, recenzije te vrlo živ forum što je privuklo brojne ljubitelje stripa iz bivše Jugoslavije.
U to su vrijeme web-stripovi bila novotarija koja se činila kao ‘next big thing’, pa su tako i stripovi.com imali sekciju posvećenu domaćim web-stripovima, uglavnom radovima mlađih i još neafirmiranih autora. No Darko Macan i Goran Sudžuka, ne-više-toliko-mladi i nadobudni zagrebački stripaši, imali su drugu ideju. Godine 2004. Goran je imao kraću pauzu od crtačkih angažmana za američke izdavače pa se s Darkom dogovorio da naprave strip samo za stranicu stripovi.com. Njihova prethodna suradnja na “Sveboru i Plameni”, krasnom stripu za mlade koji je izlazio u Modroj Lasti, bila je više nego uspješna, pa je nova suradnja bila nešto što su obojica jako željeli, pogotovo u ovoj, slobodnoj i nesputanoj autorskoj avanturi u kojoj bi ama baš sve bilo po njihovom (pošto je sve bilo na dobrovoljnoj bazi, bez ikakvih honorara), za razliku od striktnih uredničkih okova korporacijskog stripa.
Darko je osmislio Martinu Mjesec, žensku verziju slavnog talijanskog “detektiva nemogućeg” Martina Mystèrea, stripa zbog kojeg je, anegdota kaže, Darko studirao arheologiju. Marti Misterija pojavio se 1982. kao talijanski odgovor na Indianu Jonesa iz pera scenarista Alfreda Castellija i kista Giancarla Alessandrinija i ubrzo postao jedna od perjanica izdavačke kuće Bonelli. Castelli, oboružan eruditskim znanjem, bujnom maštom i iznimnim šarmom, pisao je vrlo zabavne, pametne i zanimljive epizode inspirirane izbrisanim stranicama povijesti što mu je osiguralo velik broj poklonika s obje strane Jadranskog mora.
Martina Mjesec Darkovo je ljubavno pismo Martiju Misteriji, ali i američko-britanskom pustolovnom klasičnom stripu u pasicama kakav su radili Johnny Hazard ili Romeo Brown. Zamišljena kao serija kratkih pustolovnih gusto ispričanih priča uz pregršt šege i šore (a ponegdje, bogme, i ševe), Martina bi u neka druga vremena bila veliki hit i zahvaljujući sindikalnoj distribuciji smiješila bi se s novinskih stranica širom svijeta kao i spomenuti uzori, ali to je sad neka druga priča.
Jedna pasica tjedno bio je ritam koji je Goran mogao bez problema održavati sve dok se strani angažmani nisu vratili sredinom četvrte epizode, koja je ipak završena na vrijeme, usprkos tijesnim rokovima.
No zato je peta, “Odiseja”, platila danak nagomilanim inozemnim obavezama i, nažalost, ostala dopola završena.
Kako su godine prolazile, a Goran se nikako nije uspio posvetiti Martini, doimalo se da “Odiseja” nikad i neće biti završena, ali onda se 2019. ukazao francuski izdavač Inukshuk čiji je urednik Phillipe Zytka odlučio objaviti Martinu u Francuskoj. Goran je upravo bio postao tata pa je tako uzeo višemjesečnu pauzu od posla kako bi se posvetio novorođenom sinu i konačno završio tu zadnju epizodu koja je petnaest godina ležala u ladici.
Prošlog je mjeseca stranica www.stripovi.com proslavila svoj dvadeseti rođendan. Dvadeset godina stariji, ali jednako nadobudni ja u Martini je vidio savršen način da se proslavi godišnjica sajta na kojem je nastala, pa je tako Fibra objavila sve Martinine pustolovine objavljene na sajtu stripovi.com u prekrasnom izdanju u kojem je Džukin klasičan, elegantan crtež zablistao u punom sjaju, a kao bonus tu je i edukativna, ronilačka epizoda u boji mlade Martine i brata joj Lea u izvedbi Tončija Zonjića.
Zvijezde su se poklopile, krug je zatvoren, svemir je opet u ravnoteži. I bi dobro.
