Joanna Eberhard moćna je, prijetvorna i nemilosrdna tj. savršena poslovna žena današnjice zaposlena u industriji zabave kao vrhovna producentica newyorške TV-mreže koja gledanost postiže osmišljavanjem, proizvodnjom i prikazivanjem tipične suvremene pošasti etera - besramno glupih i okrutnih reality-showova. Nakon što jedan sudionik njena realityja Mogu bolje pomahnita i ubije nekoliko ljudi, Joanna dobije otkaz. Slomljena, s obitelji preseli se u Stepford u Connecticutu, idiličan gradić u kojem se, u usporedbi s tamošnjim suprugama - zavodljivima, uvijek uređenima, neprestano nasmiješenima i na usluzi svojim supruzima, bilo da je riječ o seksu, pospremanju ili davanju novca - čak i Joanna doima poput osjećajnog ljudskog bića. Nešto nije u redu...
Utemeljene na istoimenu satirično-feminističkom romanu Ire Levina iz 1972., prema kojem je 1975. snimljen umjereno hvaljen triler/horor u režiji Bryana Forbesa, Stepfordske supruge sada su ugođene u humorno-satiričnom tonu i glavninu privlačnosti temelje na uočljivo visokoj razini produkcije, ugodnom vizualnom dojmu kričavo-pastelnih boja te glumačkim izvedbama već uobičajeno briljantno-karizmatične Nicole Kidman u glavnoj ulozi i jednako uobičajeno ekscentričnog Christophera Walkena u sporednoj.
Intrigantna postavka situacije koju nije najpoštenije otkriti, iako će i oni koji ne znaju o čemu je točno riječ to lako shvatiti gledajući kinonajavu, mogla je poslužiti kao podloga za složeno razmišljanje o bezbrojnim temama života i svijeta, no prilika je neambiciozno propuštena i iskorištena tek kao običan jednodimenzionalan štos. Neugodan okus te velike nedaće pojačan je obiljem nelogičnosti, pripovijedačkih rupa, potpuno nedorađenom završnicom, te blijedim nastupom Matthewa Brodericka i tipično iritantnim prenemaganjem Bette Midler.
Dobar koncept, slabašna realizacija. (J. H.)
