Dok publika ulazi u mrak velike dvorane u Tvornici kulture, tamo ih čeka žena u oklopu i dugoj crvenoj suknji. S njom na sceni su dva prazna bubnja i jedna šipka za ples. Žena je sasvim očito Ivana Orleanska, ali već je na prvi pogled jasno da će borbena francuska svetica na kraju sigurno završiti na šipki za striptiz.
Žena na pozornici je Senka Bulić, a riječ je o novoj predstavi njezina Hotela Bulić, nastaloj u koprodukciji s Tvornicom kulture.
Komad \"Svršimo s božjim sudom part one\" nastao je prema tekstovima Antonina Artauda. Senka Bulić je, uz Tomislava Ćurkovića, i autorica koncepta glazbe, a na sceni joj se, u ovoj uvjetno rečeno monodrami, koju ona sama definira kao koncert-predstava-instalacija, pridružuju kostimograf Oliver Jularić (kamufliran u snjegovića, kako bi s nje skinuo oklop) te dvojica bubnjara Tim Ostreš i Mario Kovačević.
I što smo vidjeli u toj instalaciji? Ženu koja polugola puže po podu dok govori o bitku(?!), propituje Boga, ali i važnost anusa. Možda to i jest eksperimentalan kazališni čin u našim uvjetima, ali u konačnici gotovo je negledljivih sat vremena teatra. Vrijeme predstave kao da se usporava do beskonačnosti dok se reflektori doslovno zabijaju u mozak publici.
O da, Senka Bulić ima moćan glas, ali je on ovdje toliko prenapregnut i natjeran u ekshibicije, da je dobrim dijelom tekst nerazumljiv. Senka Bulić ima i tijelo koje pristaje uza šipku. Nažalost, nema i predstavu.
