Do posljednjeg sjedala punom dvoranom Istra Zagrebačkog kazališta mladih prolomio se gromoglasan pljesak i ovacije kakve davno nismo čuli. Bio je to kraj plesne predstave "FUCK ME" Marine Otero, senzacionalnog, radikalnog, erotičnog, iskrenog, samokritičnog, autoironičnog, ali i beskrajno duhovitog komada, prve izvedbe ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta, koju nećemo skoro zaboraviti.
Dio beskonačnog, "narcisoidnog" projekta argentinske umjetnice s misijom da cijeli svoj život prevede u umjetničko djelo, "FUCK ME" je režirala doslovce iz bolničkog kreveta. Teško se ozlijedivši dok je prije nekoliko godina plesala agresivnu koreografiju svog prethodnog djela, Otero je zaradila tri hernije diska, četiri hospitalizacije i nekoliko operacija koje su je prikovale za krevet.
Pokušavajući sveprožimajuću bol pretočiti u novo djelo, a znajući da ga sama neće moći otplesati, da je predstavljaju na pozornici uposlila je petoricu kao od majke rođenih plesača. Svi zgodno redom nazvani "Pablo", oni plešu njezin život dok Otero, sjedeći na stolcu i promatrajući svojih pet alter-ega, nonšalantno cigaretom dirigira prizor. Odabir je muškaraca, svedenih na znojna, mišićava i seksualizirana tijela pod njenom apsolutnom kontrolom, bio, primijetila je, njena mala osveta mačističkoj dominaciji s kojom je odrasla, a naziv predstave cinična referenca na činjenicu da se čitavo vrijeme oporavka nijednom nije upustila u seksualni odnos.
Uz njenu konstantnu naraciju vlastitog života i mahnit vihor tijela na sceni, u pozadini se vrte videosnimke – umjetničinih dječjih koreografija, ranih radova i prethodnih djela, ali i intimnih, voajerskih i pomalo morbidnih snimki njene umiruće bake koja je neke od mračnijih obiteljskih tajni nepokolebljivo odnijela sa sobom u grob. A na samom kraju, kada je pljesak zamro, Otero, koja se pred publikom do tada kretala tek sporadično, polako, ukočeno i bolno, kao da bi sama sebi dokazala da može, a nama pokazala čeličnu otpornost ljudskog tijela, svlači se i trči svoj počasni krug dok i posljednji gledatelj ne napusti dvoranu.
