Belgijski redatelj i koreograf Alain Platel osobno je poznavao veliku njemačku koreografkinju Pinu Bausch s kojom je i surađivao. U intervjuima tvrdi da su malo razgovarali o umjetnosti, glazbi ili plesu, a mnogo o životu. Na vijest o njezinoj smrti predstavu “Izvan konteksta”, koja je plod suradnje niza znamenitih kazališta i festivala, posvetio je karizmatičnoj Tini. Predstava je time samo dobila, uz dodatan emotivni sadržaj koji je odlično osjetila i publika zahuktalog Festivala svjetskog kazališta u prepunoj dvorani Istra Zagrebačkoga kazališta mladih.
Dakako, osim Platela, koji se očito voli poigravati kazališnim, glazbenim, likovnim, plesnim i tko zna kojim sve klišejima ovog smušenog vremena, u predstavi “Izvan konteksta, za Pinu” iznimno su važni izvođači. Teško je reći jesu li bolji kao virtuozni plesači, rijetko duhoviti glumci, nadareni i sarkastični pjevači, vješti performeri, minuciozni pantomimičari...
I kada izuzetno kompleksna i gotovo dvosatna predstava povremeno gubi intenzitet, požrtvovni je izvođači iznova pune energijom. A nije im lako.
U donjem rublju svojim neujednačenim tijelima i vrlo često nekultiviranim pokretima prepušteni su vlastitoj izdržljivosti i dojmljivosti. Predstava velikog svjetskog koreografa upravo je recesijska. Nema orkestra, a zapravo ni scenografiju. Kostimi su maksimalno reducirani, svjetlo je statično. Tehnologija je svedena na prastare mikrofone koji u predstavi imaju i frojdovskih značenja. Platel svoje plesače povremeno i okrutno pretvara u skulpture, kao diplomirani psiholog i pedagog u njima otkriva tajne i instinkte. Glazba Amy Winehouse i Jamesa Browna nekako djeluje moćnije od Saint-Saënsa i Ave Marije, no sve ipak zasjenjuje potresno javljanje jelena.
