Godina je 1918., Veliki rat je gotov, Island postaje nezavisna država... No nema razloga za slavlje jer putnici su na otok donijeli španjolsku gripu i ljudi umiru u mukama. Umiru u toliko velikom broju da ih se mora pokapati u zajedničkim grobnicama... U tom užasu jedan dječak svoj život živi u svijetu koji bliješti s kinoplatna, u svijetu koji ne prihvaća to da je on drukčiji, jer homoseksualnost je zločin kažnjiv zakonom.
Ovo je najkraći mogući opis složenog romana "Mjesečev dječak", koji nosi podnaslov "Dječak koji nikad nije postojao". Potpisuje ga Sjón, tj. Sigurjón Birgir Sigurðsson, čuveni islandski pisac, pjesnik, dramaturg i pisac knjiga za djecu. Za ovaj neveliki roman (ni 130 stranica) možemo reći da je čista emocija.
Pisan je gusto, bez ijednog jedinog nepotrebnog zareza, ali time je postao šaka koja u pleksus lupa onog koji ga uzme u ruke. Mnogo je u njemu patnje, mnogo smrti, smrti u najtežim mukama, ali sve to pobjeđuje unutarnji svijet jednog dječaka, možemo reći mladića, jer njemu je šesnaest godina. U njemu je i njegov bijeg u nestvarni svijet tuđih sudbina koje opsesivno gleda u filmovima, ali i njegova spoznaja da je drukčiji od onog što svijet oko njega prihvaća.
No autor ovdje ne stvara bajku oko toga što ga odvaja od većine. Štoviše, on piše o epizodama u kojima se njegov junak prodaje za novac, ali i o njegovoj istinskoj ljubavi, kao i o strasti koja nema cijenu. Time jasno pokazuje da u ljudskom životu baš ništa nije jednostavno; ni odrastanje ni seksualnost ni ljubav, ali ni prihvaćanje vlastitih granica koje čini koža razapeta na tijelu, granica iz kojih probijaju čežnje i strasti. Na trenutak se čitatelju čini da ga autor vodi tragičnom kraju te priče, no onda se dogodi skok u budućnost koji pokazuje da je i u tim okolnostima moguć neki drukčiji život... A opet, možda je sve to samo san dječaka koji nikada nije postojao.
Roman za koji je Guardian napisao: "Ovo je djelo savršena književna minijatura, poput dijamanta..." se ne zaboravlja, to je djelo kojem se čitatelj uvijek iznova vraća.
