Nijemi film je oživio pred gledateljima na sceni kazališta Kerempuh, na prvom stranom gostovanju na ovogodišnjima Danima satire. Predstavu “Kad sam bio mrtav” izvelo je Slovensko narodno gledališče, a njena je povijest i te kako zanimljiva. Naime, u Slovenskoj kinoteci pronađena je nijema burleska Ernsta Lubitscha (najpoznatiji je po komediji Ninočka s Gretom Garbo), a ova se predstava pričom i samom teatarskom magijom nastavlja na taj film.
Suprug koji inscenira vlastitu smrt kako bi pobjegao od dosadne žene i zahtjevne punice, a onda se, kada u kuću počnu stizati prosci, i on vratio kao sluga, ovdje je podloga za prave glumačke bravure. Sve uloge, i muške i ženske, tumače glumci, a redatelj i scenograf Diego de Brea potpuno slijedi vizualne zakonitosti nijemog filma.
Sve je tu: od pretjerane geste do nevjerojatno naglašene mimike lice, a predstavu prati tek nekoliko titlova i pijanist koji svira uživo, baš kao što su nekada svirali uz projekciju nijemih filmova. Najveće je umijeće svih koji su na “Kad sam bio mrtav” radili na sceni, ali i iza nje, to što se predstava gleda kao nadasve zanimljiv teatarski čin, a ne kao karikatura nijemog filma. Najviše pohvala baš za to ide glumcima, u prvom redu Jerneju Šugmanu, koji je doslovce punica iz pakla, i Janezu Škofu u dvostrukoj ulozi supruge i sluškinje.
